U lingvistici padežna uloga opisuje funkciju imenice u rečenici u odnosu na glavni glagol rečenice. Neki jezici imaju formalne padežne sustave, u kojima oblik imenice određuje njen padež. Sustavi padeža u drugim jezicima određeni su sintaksom ili redoslijedom riječi. U bilo kojoj situaciji, lingvisti mogu napraviti razliku između površinske strukture padeža i njegove duboke strukture, što znači da različite imenice mogu izgledati kao da imaju isti padež, ali zapravo služe različitim funkcijama. Proces određivanja dubinske strukture uloge slučaja jedan je od ciljeva obrade prirodnog jezika.
U svojoj najosnovnijoj, padežna uloga je gramatička funkcija imenice u rečenici, kao što je imenica subjekta, izravni objekt, neizravni objekt itd. U engleskom se obično te funkcije mogu odrediti redoslijedom riječi, budući da će rečenica obično slijede ovaj obrazac: subjekt imenica, glagol, neizravni objekt, izravni objekt. Naravno, postoji mnogo varijacija ovog osnovnog uzorka, ali sintaksa rečenice pruža potrebne informacije za određivanje gramatičke funkcije imenice. Flektivni jezici, kao što su latinski ili grčki, koriste nastavke riječi za označavanje gramatičke funkcije.
Situacija je, međutim, komplicirana činjenicom da imenice koje se pojavljuju u istom padežu mogu imati različite semantičke funkcije. Na primjer, dvije rečenice “Batler je ubio kuhara arsenom” i “Batler je s lakoćom ubio kuhara” sadrže prijedlog “sa” iza kojeg slijedi imenica. Logično, međutim, dvije imenice nemaju istu semantičku funkciju. “S arsenom” opisuje instrument kojim je kuhar ubijen, ali “s lakoćom” opisuje način na koji je kuhar ubijen.
Ovaj primjer pokazuje razliku između površinske strukture i duboke strukture. Dvije rečenice imaju istu sintaktičku konstrukciju, a objekti dvaju prijedloga vjerojatno bi bili u istom formalnom padežu u flektivnom jeziku. To znači da imaju istu “površinsku strukturu”. S druge strane, nemaju istu “dubinsku strukturu”, budući da su semantička značenja različita. Dvije imenice, dakle, nemaju istu padežnu ulogu iako se čini da imaju istu gramatičku ulogu.
Jedna primjena uloge slučaja je u području obrade prirodnog jezika, koja analizira odnos između ljudskih jezika i računalnih jezika. Jedan od ciljeva obrade prirodnog jezika je programiranje računala za otkrivanje duboke strukture ljudskih jezika za ekstrakciju informacija, prevođenje ili druge svrhe. Iako je čovjeku prilično lako utvrditi da “s arsenom” i “s lakoćom” nemaju istu semantičku funkciju, ovu razliku računalo nije tako lako prepoznati. Na primjer, da bi računalo prevelo gornju rečenicu na jezik u kojem te dvije fraze ne bi imale istu površinsku strukturu, trebao bi mu algoritam za određivanje dubinske strukture rečenice.