Svjetlost se sastoji od valova energije koji se mogu kretati bez prisutnosti medija kroz koji bi putovao. Svjetlosna energija ima i električno i magnetsko polje, pa se često naziva elektromagnetskim zračenjem. Svjetlosni valovi dolaze u različitim veličinama ili valnim duljinama. Svjetlost koju možemo vidjeti je samo vrlo mali dio spektra svjetlosnih valova koji postoje. Ultraljubičasto svjetlo je dio elektromagnetskog spektra izvan vidljive svjetlosti.
Ljudi ne mogu vidjeti ultraljubičasto svjetlo, ali neki insekti, kao što su pčele, mogu. UV svjetlo ima kraću valnu duljinu, višu frekvenciju i veću energiju od svjetlosti unutar vidljivog spektra. Valna duljina je veličina vala ili udaljenost između dviju odgovarajućih točaka na valovima – na primjer od vrha do vrha ili od dna do korita. Frekvencija je broj valova koji prolaze određenu točku tijekom određenog vremenskog intervala, obično jedne sekunde. Frekvencija je izravno povezana s energijom, pa što je frekvencija vala veća, to je energija veća i obrnuto.
Ovisno o frekvenciji svjetla, proizvode se različite boje. U vidljivom spektru, boje se kreću od crvene, na najnižoj frekvenciji vidljive svjetlosti, do ljubičaste. Ultraljubičasto svjetlo je tako nazvano jer je izvan ljubičice. Ima kraću valnu duljinu od ljubičaste svjetlosti i višu frekvenciju i energiju. X-zrake dolaze nakon UV svjetla na elektromagnetskom spektru.
Spektar UV svjetla može se podijeliti na više različitih načina. Znanstvenici se odnose na blisku, ekstremnu i daleku UV svjetlost, na temelju valne duljine svjetlosti i koliko je energična. UVA, UVB i UVC se također koriste za kategorizaciju ultraljubičastog svjetla. Opet, kategorije su određene duljinom valne duljine i energije. UVA ili bliska UV svjetlost ima najdužu valnu duljinu i najmanju energiju, dok ekstremna ima najkraću i najviše energije.
Većina ultraljubičastog svjetla na Zemlji dolazi od sunca. Kada UV svjetlo dospije u atmosferu, reagira s molekulama kisika i stvara ozon. Ova reakcija uzrokuje stvaranje ozonskog omotača iznad Zemlje. Ozonski omotač može biti od šest do 31 milje (10 do 50 km) iznad razine mora. Gotovo svu kratkovalnu ultraljubičastu svjetlost apsorbira ozonski omotač prije nego što stigne do površine Zemlje.
Ultraljubičasto svjetlo duže valne duljine, ili UVA, može proći kroz ozonski omotač i nastaviti do površine. Ova vrsta UV svjetla je ono što uzrokuje sunčanje i opekline. Ove valne duljine neophodne su za zdrav ljudski život jer uzrokuju proizvodnju vitamina D u tijelu. To se pak koristi za formiranje zdravih kostiju i zuba. UV svjetlo se također može koristiti za liječenje kožnih oboljenja, poput psorijaze.
Previše izlaganja ultraljubičastom svjetlu imat će štetne učinke. UVB svjetlo uzrokuje opekline od sunca i neke vrste raka kože. Najopasniji rak kože posljedica je oštećenja DNA stanica kože uzrokovanih UVB svjetlošću. Sve vrste UV svjetla također utječu na kolagen, što rezultira preranim starenjem kože.