Art terapija je oblik psihoterapije koji integrira vizualne umjetnosti u liječenje. Iako su ljudi počeli istraživati koncept u kasnim 1900-ima, umjetnička terapija postala je formalna disciplina 1940-ih, jer je sve veći broj psihologa i drugih zdravstvenih djelatnika shvatio da umjetnost može imati vrijedno mjesto u psihijatrijskom liječenju. Art terapija se prakticira u nacijama diljem svijeta, pod pokroviteljstvom organizacija kao što je American Art Therapy Organization (AATA), a relativno je lako pronaći likovnog terapeuta ako ste zainteresirani za istraživanje ovog tretmana za sebe.
Ljudi stvaraju umjetnost tisućama godina, a osnovno načelo umjetničke terapije je da je umjetnost inherentno osnažujuća, iscjeljujuća i katarzična. Umjetnost se može koristiti za izražavanje niza emocija, uključujući emocije koje pacijentu ponekad može biti teško artikulirati. Integriranjem umjetnosti u program liječenja, likovni terapeut se nada da će izvući više informacija od pacijenta, a istovremeno pomoći pacijentu da ozdravi.
Osim što se prakticira u privatnom uredu, umjetnička terapija se također može naći u bolnicama, školama, skloništima za beskućnike i drugim ustanovama s ranjivom ili emocionalno problematičnom populacijom. Uključujući svoje pacijente u kreativni proces, art terapeuti često izazivaju jake emocije i intenzivnu osobnu analizu kod pacijenata. Iako je proces izrade vizualne umjetnosti katarzičan, on također stvara vizualnu nagradu i zapis za klijenta, dopuštajući mu ili njoj da vidi ili osjeti probleme na kojima se radi.
Likovna terapija može imati više oblika. Općenito, terapeut održava preliminarnu sesiju kako bi razgovarao s pacijentom i procijenio njegove ili njezine potrebe. Na umjetničkoj sesiji, terapeut osigurava odgovarajuće alate i potrepštine kako bi pacijenti mogli raditi u kiparstvu, slikanju, crtanju, pastelu, ugljenu, kolažu i tako dalje. Ako pacijent ima oštećenje, likovni terapeut prilagođava seansu tom oštećenju; na primjer, ljudi bez upotrebe ruku mogu raditi s posebnim alatima dizajniranim za držanje u ustima ili nogama.
Pacijenta se potiče da stvara što god želi, ili umjetnički terapeut može dati neku vrstu zadaće o kojoj njih dvoje mogu raspravljati na kraju sesije. Različiti art terapeuti imaju različite pristupe; neki se, na primjer, mogu uključiti u terapiju razgovorom dok pacijent radi, dok drugi šute i postavljaju pitanja ili razgovaraju kada umjetnik nije na poslu. Često umjetnost nosi jasne vizualne poruke koje mogu biti vrlo očite, ali mogu biti i suptilnije, a istraživanje suptilnosti ključni je dio umjetničke terapije.
U mnogim zemljama postoje jasni uvjeti obrazovanja koji se moraju ispuniti prije nego što netko može ponuditi umjetničku terapiju. Ove zahtjeve obično postavljaju organizacije poput AATA, koje se usredotočuju na promicanje profesionalnih standarda za ovu disciplinu. Terapeuti mogu odabrati koncentraciju umjetničke terapije, kao što je rad s djecom ili osobama s invaliditetom, ili mogu zauzeti širi pristup, ovisno o osobnom ukusu.