Unakrsna provjera je metoda koja se koristi u kemiji i širokom rasponu drugih znanstvenih područja za usporedbu rezultata više eksperimentalnih metoda s istim ciljem. U idealnom slučaju, unakrsna provjera valjanosti će potvrditi obje eksperimentalne metode vraćanjem istih rezultata. Različiti rezultati mogu ukazivati na ljudsku pogrešku ili pogreške u eksperimentalnom dizajnu. Razlike se mogu koristiti za identifikaciju pogrešaka i za preciziranje jedne ili više eksperimentalnih metoda dok se ne dobiju dosljedni i ponovljivi rezultati.
Kako bi unakrsna provjera bila uspješna, općenito je potrebno da istraživači znaju da jedna od metoda daje točne rezultate. Cilj je, dakle, učiniti da nova i nepotvrđena metoda, ili komparator, vrati rezultate identične onima poznate metode ili reference. Ako se ni za jednu od metoda ne zna da je točna, vjerojatno se mogu prilagoditi da daju iste rezultate, ali još uvijek nema jamstva da su ti rezultati točni.
Istraživači često koriste unakrsnu validaciju kada uvode novu, učinkovitiju eksperimentalnu metodu koja je namijenjena zamijeniti stariju metodu. Nova metoda je korisna samo ako se može koristiti u istu svrhu kao i metoda koju namjerava zamijeniti. Unakrsna provjera valjanosti se koristi kako bi se osiguralo da je nova metoda jednako učinkovita kao i stara i da učinkovitost ne dolazi na cijenu točnosti.
Rezultati eksperimenata koji se koriste za unakrsnu validaciju mogu se pripremiti kvalitativno ili kvantitativno na temelju prirode eksperimenta. Uspjeh nekih jednostavnih kemijskih eksperimenata može se procijeniti kroz jednostavne vizualne znakove kao što je promjena boje. Nova metoda koja rezultira istom promjenom boje može se, u nekim slučajevima, ocijeniti uspješnom. Većina suvremenih znanstvenih istraživanja uvelike se temelji na kvantitativnim metodama. Kao takve, kvantitativne informacije moraju se uspoređivati, a razlike u brojčanim podacima koriste se za prosuđivanje uspjeha ili neuspjeha eksperimenta validacije.
Velik dio rezultata unakrsne provjere oslanja se na velike količine statističkih podataka, a ne na kvalitativne informacije ili na jednu ili dvije vrijednosti kao što su temperatura ili kiselost. Za takve statističke podatke ne postoji jedan određeni broj ili skup brojeva koji je točan dok su svi ostali netočni. Uspjeh unakrsne provjere procjenjuje se na temelju toga jesu li vraćeni podaci unutar određenog praga prihvatljive pogreške ili ne. U takvim eksperimentima, neke od vraćenih vrijednosti mogu biti prihvatljive, dok su druge pogrešne, što ukazuje da se određeni dijelovi testiranih metoda moraju revidirati.