Razbijanje sindikata je praksa u kojoj tvrtka pokušava ometati organizirani rad u svojim pogonima. Ova taktika dolazi u raznim oblicima, s različitim razinama zakonitosti, a tvrtke koje se bave razbijanjem sindikata riskiraju izlaganje javnosti, što može biti vrlo štetno za njihov imidž. Danas je razbijanje sindikata ogroman posao, a ekskluzivne konzultantske tvrtke nude svoje usluge tvrtkama koje žele poremetiti organizirani rad.
Postoje dva osnovna oblika razbijanja sindikata. U prvom, tvrtka radi na sprječavanju svojih radnika da se organiziraju ili uđu u sindikat, s ciljem da tvrtka ostane bez sindikata. S druge strane, tvrtka pokušava potkopati postojeći sindikat kako bi ga učinila manje moćnom. Iako unija možda neće biti potpuno istjerana, može biti toliko oslabljena da je u biti beskorisna.
Obrazloženje za razbijanje sindikata je to što se sindikati doživljavaju kao loši za poslovanje. Sindikati imaju tendenciju zagovarati veće plaće, veće mjere sigurnosti, bolje beneficije, kraće radno vrijeme i druge beneficije za svoje članove, a kada sindikat postane aktivan, njegova zaštita se često proširuje na sve zaposlenike, čak i one koji se nisu pridružili sindikatu. Vjeruje se da su sindikalna radna mjesta skuplja za tvrtke koje ih vode, a tvrtke se žale da im sindikati ograničavaju sposobnost poslovanja.
Iz perspektive sindikata i radnika koji se žele organizirati, sindikalizacija je važna jer štiti njihova prava i omogućuje im da se kao grupa pregovaraju o određenim pogodnostima, koje mogu varirati od osnovne sigurnosti do bolje plaće. Sindikati mogu koristiti razne alate za pregovaranje u ime svojih članova, stoga ne treba čuditi saznanje da sindikalni razbojnici imaju jednako velik repertoar.
Budući da su pokušaji ograničavanja sindikalizacije obično nezakoniti, moderno razbijanje sindikata često je vrlo suptilno. Mnoge se tvrtke usredotočuju na potkopavanje podrške sindikatu iznutra, ponekad kroz propagandne kampanje, dobro pozicionirane agente ili pritisak od strane nadzornika i visokih dužnosnika poduzeća. Tvrtke također mogu otežati sindikatima distribuciju materijala i mogu imati de facto politiku otpuštanja svakoga tko sugerira da bi se radnici trebali organizirati i pridružiti sindikatu, unatoč činjenici da je to protuzakonito.
Sindikati su posebno osjetljivi na praksu razbijanja sindikata tijekom štrajka, čak i kada je tvrtka prije bila naklonjena sindikatima. Pojava štrajka može dovesti do toga da tvrtka razmisli o tome kakav bi život izgledao bez sindikata, a kao rezultat toga može angažirati usluge tvrtke koja može pomoći u slabljenju sindikata u pregovorima o štrajku, pa i šire. Neke tvrtke čak nude ugovore u kojima se navodi da ako tvrtka ne izađe naprijed u pregovorima, od nje se neće tražiti da plati usluge tvrtke za razbijanje sindikata.