Također poznat kao endogeni novac, unutarnji novac je izraz koji se koristi za identifikaciju duga koji se smatra imovinom prema posjedniku, a također je obveza prema drugoj strani, kao što je izdavatelj tog duga. Ovakav skup okolnosti omogućuje korištenje tog duga kao novca, efektivno dopuštajući nositelju da iskoristi dug kao način da mu se odobri dodatni kredit, budući da se očekuje da će dug na kraju biti plaćen. Opća ideja je da se novac mora uložiti prije nego što se može izvaditi i upotrijebiti za određene svrhe.
Unutarnji novac je drugačiji koncept od vanjskog novca. U suštini, vanjski novac ima veze s stavljanjem resursa u proizvodni sustav iz neke vrste vanjskog izvora. Ponekad se naziva egzogenim novcem, ovaj pristup onda uzrokuje da sustav reagira na ono što se događa u financijskom sektoru gospodarstva. Nasuprot tome, unutarnji novac omogućuje financijskom sektoru da odgovori na sve što se događa u proizvodnom sustavu.
Jedan od najčešćih primjera unutarnjeg novca su depoziti koje klijenti polažu u bankama i sličnim financijskim institucijama poput kreditnih zadruga. Ti depoziti čine osnovu da banka može odgovoriti na potrebe drugih u zajednici kojima su potrebni krediti za automobile, hipoteke i drugi krediti. Novac koji se preuzima i drži na tekućim računima, štednim računima i raznim vrstama investicijskih računa u ime tih klijenata omogućava instituciji da postavi razumna ograničenja u iznosu novca koji se može izdati u obliku zajmova. . Očekuje se da će ti zajmovi biti otplaćeni u skladu s uvjetima, što će banci omogućiti da deponentima nastavi pružati pristup svojim sredstvima, a istovremeno ostvariti povrate na temelju kamata ostvarenih iz zajmova.
Razumno korištenje unutarnjeg novca može pomoći u održavanju uravnotežene ekonomije. Baš kao što korištenje vanjskog novca može pomoći u osiguravanju određenog stupnja ravnoteže dopuštajući proizvodnom sustavu da reagira na ono što se događa u financijskom sektoru, unutarnji novac pomaže u ravnoteži vaga osiguravajući sredstva financijskom sektoru da reagira na događaje u proizvodni sustav. Kada obje vrste novca funkcioniraju u harmoniji unutar šireg gospodarstva, krajnji rezultat je stabilna ekonomska situacija koja ima tendenciju da koristi i potrošačima i poduzećima.