Analiza uobičajene veličine metoda je usporedbe financijskih izvještaja različitih poduzeća ili financijskih izvještaja jednog poduzeća iz različitih vremenskih razdoblja. Ove usporedbe postiže mjerenjem nekog dijela financijskog poslovanja poduzeća u odnosu na ukupno poslovanje. Čineći to, uobičajena analiza veličine smanjuje neobrađene brojeve na postotke koji omogućuju mnogo lakšu usporedbu između tvrtki i kroz vrijeme. Ova metoda analize može se provesti na računima dobiti i gubitka ili bilanci, ali je točna samo onoliko koliko je točna računovodstvena praksa koja se koristi za dobivanje brojeva.
Teško je napraviti financijske usporedbe između tvrtki, čak i onih u istoj industriji, jednostavno zato što okolnosti među tvrtkama mogu biti toliko različite. Isto tako, teško je pogledati brojke koje tvrtka proizvede u jednoj godini i usporediti ih s onim što je radila, primjerice, prije pet godina, jer će se financijski uvjeti zasigurno promijeniti u tom vremenskom razdoblju. Srećom, uobičajena analiza veličine može se izvesti, što omogućuje mnogo pouzdanije usporedbe.
Kao primjer, zamislite da tvrtka ima ukupnu imovinu u iznosu od 10,000 američkih dolara (USD). Od tog ukupnog iznosa, ima 2,500 USD u gotovini, 3,500 USD na računima potraživanja i zalihe u vrijednosti od 4,000 USD. Kako bi se ti različiti elementi prikazali za uobičajenu analizu veličine, svi bi se sveli na postotak ukupne imovine. Drugim riječima, gotovina bi bila kotirana na 25 posto, potraživanja od računa 35 posto, a zalihe na 40 posto.
Korištenjem uobičajene analize veličine, usporedbe se mogu lakše napraviti i kroz vrijeme i kroz industriju. Te je usporedbe najbolje izvesti pomoću referentnih vrijednosti. Mjerilo bi moglo biti ili druga tvrtka koja ima dobre rezultate u industriji, ili, ako tvrtka želi mjeriti svoju izvedbu u odnosu na vlastite standarde, mjerilo bi bila prošla godina u kojoj je poslovala posebno dobro. Stavljanje trenutnih brojeva u usporedbu s referentnom vrijednošću omogućilo bi tvrtki da vidi gdje bi njezino poslovanje moglo nedostajati.
Uobičajena analiza veličine može se provesti i na obvezama koje poduzeće ima, ili se može provesti na njegovoj bilanci kao cjelini. Na taj se način elementi poslovanja poduzeća kao što su dug, dionički kapital i trošak prodane robe mogu mjeriti u odnosu na financijsko poslovanje u cjelini. Jedino ograničenje takve analize je mogućnost da pogrešna računovodstvena praksa iskrivi brojke na kojima se postoci temelje.