Upotreba riječi, inače poznata kao dikcija, odnosi se na pisčev izbor riječi i način na koji koristi te riječi u datom djelu pisanja. Pisčev izbor riječi značajno varira ovisno o vrsti pisanja u kojem se bavi. Tehnički pisac, na primjer, nastoji koristiti riječi precizno i jasno, s ciljem prenošenja informacija. Njegova upotreba riječi obično se razlikuje od pjesnika, koji često koristi cvjetne i elokventne riječi kako bi prenio nematerijalne ideje, poput ljepote i ljubavi. Odabir riječi ima posebno važno mjesto u fikciji, gdje djela koja se odvijaju u različitim regijama iu različitim vremenskim razdobljima često koriste značajno različite riječi kako bi se razvila određena razina autentičnosti.
Za većinu ljudi upotreba riječi jednostavno znači odabir odgovarajućih riječi za korištenje u određenim scenarijima. To znači razumjeti značenja riječi i kako ih koristiti u rečenicama. Međutim, mnoge riječi imaju “konotacije” ili značenja izvan njihovih tehničkih definicija. Razumijevanje tehničkih značenja i konotacija riječi ključno je za pravilnu upotrebu riječi, jer neke riječi sa savršeno prihvatljivim definicijama imaju neugodne ili uvredljive konotacije.
Korištenje riječi mnogo je hitnije pitanje za pisce i govornike nego za one u drugim profesijama. Pisci općenito moraju birati riječi koje se jasno i konkretno odnose na teme o kojima raspravljaju te koje su jasne i razumljive njihovoj publici. Kada pišete za tehnički stručnu publiku, na primjer, pisčeva upotreba riječi općenito mora pokazati razumijevanje žargona povezanog s temom o kojoj se raspravlja. S druge strane, kada piše za širu publiku, pisac mora pokušati izbjeći žargon. Za pisanje namijenjeno prvenstveno prenošenju informacija, ciljana publika općenito je primarna odrednica odabira riječi pisca.
Mnogi pisci i pjesnici koriste jezik u umjetničke svrhe i stoga su često manje pod utjecajem publike. Upotreba riječi u takvim slučajevima poprima nove i složenije dimenzije, jer zvuk i ritam riječi mogu biti jednako važni kao i značenja. To je osobito istinito u poeziji, čijim dijelom vladaju stroga pravila ritma i rime.
Umjetnički pisci nisu jedini koji se povremeno hvale zbog svoje vješte upotrebe riječi. Mnogi pisci čija je primarna svrha prenošenje informacija cijenjeni su zbog svoje sposobnosti da to učine rječitim. Vještom uporabom riječi čak se i čisto tehničko pisanje može učiniti gotovo umjetničkim, a da uopće ne umanji njegovu funkcionalnost.