Menadžer zaštite okoliša je osoba koja vodi računa o regiji svijeta u pogledu toga kako ljudi mogu s njom komunicirati na održiv način. Menadžer zaštite okoliša može raditi za privatno poduzeće, neprofitnu organizaciju ili državno tijelo kako bi osigurao dugoročni opstanak prirodnog okoliša i njegovih resursa. Menadžer za okoliš ima mnoge odgovornosti, uključujući generiranje i isplatu sredstava, stvaranje ciljeva projekta i njihovu provedbu, zapošljavanje osoblja i bavljenje interakcijama između različitih grupa i organizacija.
Postoji niz različitih standarda upravljanja okolišem (EMS) koje menadžer okoliša koristi za obavljanje svog posla. Najčešći je standard ISO 14001, koji je sveobuhvatni standard za procjenu upravljanja rizicima u područjima okoliša. Ostale standarde obično su usmjerene na pojednostavljenje ISO 14001, zadržavajući pritom njegove najvažnije elemente. Neke popularne alternative uključuju standard Natural Step, standard prirodnog kapitala koji koristi Svjetska banka, standarde Agencije za zaštitu okoliša (EPA) i Green Dragon EMS.
Na upravljanje okolišem se može gledati kao na rješavanje dva glavna problema, koji se prilično preklapaju. Prvi je veliki skup zakonskih zahtjeva za zaštitu okoliša koji su potrebni za poslovanje u većini razvijenih zemalja. Druga je skupina izvanzakonskih briga o okolišu kojima se može težiti iz brojnih praktičnih ili ideoloških razloga.
Tijelo zaštite okoliša, koje je uspostavljeno u većini razvijenih zemalja barem od 1960-ih, prilično je masivno, a snalaženje u njima može biti teško za mnoge tvrtke. Menadžer zaštite okoliša ima sveobuhvatno razumijevanje zakona koji se odnosi na njegovu ili njezinu industriju i pomaže tvrtki da održi svoj integritet u očima zakona dok poduzima nove pothvate. Ova osoba također prati zakone kako se donose, kako bi osigurala da tvrtka i dalje poštuje zakone.
Neke tvrtke teže ekološkoj održivosti koja premašuje zakonske obveze koje su im postavljene. To mogu činiti kako bi stvorili pozitivnu sliku u javnosti, dobili sredstva na raspolaganju onima koji ispunjavaju određene ekološke kriterije te iz ideoloških razloga. Menadžer zaštite okoliša, u ovom slučaju, može pomoći tvrtki da minimizira svoje troškove, dok maksimizira stupanj do kojeg može pomoći u zaštiti svijeta prirode.
Različiti menadžeri mogu raditi u mnogo različitih kapaciteta i bioma. Neki mogu biti zaduženi za zaštitu drvnih resursa, drugi za zaštitu mineralnih resursa. Neki se mogu brinuti za kvalitetu zraka u regiji, dok drugi mogu gledati na ribarstvo i nastojati osigurati da populacija nikada ne padne ispod određene razine. Oni mogu raditi s korporacijama koje izvlače resurse ili mogu raditi za neprofitne organizacije pomažući da te iste korporacije drže pod kontrolom.
U konačnici, međutim, posao upravitelja okoliša nije zaštititi svijet prirode radi njega samog, kao što bi to mogao biti slučaj s nekim ekolozima. Umjesto toga, ova osoba je zadužena za stvaranje održivog sustava u kojem ljudi mogu nastaviti uživati u resursima koje prirodni svijet daje na raspolaganje u vječnost, bez uništavanja baze resursa neodrživim praksama. U tom smislu, upravitelj okoliša može se smatrati upraviteljem resursima, koji svoju misiju poduzima prije svega za dobrobit čovječanstva, a koristi za svijet prirode dolaze kao pozitivna nuspojava.