Upravljanje infrastrukturnom imovinom odnosi se na plan razvoja i životnog ciklusa za imovinu fizičke infrastrukture. Svaki korak u životnom vijeku infrastrukturnog sredstva, od njegovog početnog plana dizajna do dugoročne zamjene ili popravka, smatra se dijelom upravljanja infrastrukturnim imovinom. Bez pravilnog upravljanja imovinom infrastrukture, infrastrukturni sustavi bit će inherentno nestabilni, što će dovesti do mogućnosti katastrofe.
Imovina fizičke infrastrukture osnovni je građevinski blok za društvo. Ceste, mostovi, kanalizacijski sustavi i elektrane su sve vrste infrastrukturnih dobara. Društvena dobra, kao što su bolnice i javne škole, također se smatraju u ovoj kategoriji. Zgrade koje se koriste u državne ili javne svrhe, kao što su sudnice ili prostori za izvođenje u državnom vlasništvu, također mogu biti infrastrukturna imovina. Primarni mandat upravljanja infrastrukturnom imovinom je osigurati da se ta imovina pravilno gradi i održava.
Veliki dio istraživanja, razvoja i predviđanja koristi se u procesu upravljanja infrastrukturnom imovinom. Da bi se izgradila nova javna cesta, vlada ne može jednostavno izraditi nacrt, zaposliti građevinske radnike, a onda zaboraviti na cijeli problem. Upravljanje imovinom uključuje razmatranje pitanja poput stope propadanja, sredstava za buduće popravke, mogućnosti proširenja u slučaju značajnog povećanja broja stanovnika, te utjecaja ceste na živote i sigurnost obližnjih stanovnika. Službenici moraju odrediti očekivani vijek trajanja ceste i kako osigurati da traje onoliko dugo koliko je predviđeno. Štoviše, moraju odrediti kako će se cesta popraviti ili zamijeniti nakon što dođe do kraja svog životnog ciklusa.
Provedba sigurnosnih planova i planova testiranja često je ključna za učinkovito upravljanje imovinom infrastrukture. Ako vlada gradi novi cjevovod za vodu, mora provoditi redovita ispitivanja kako bi osigurala da je voda sigurna za piće te da cjevovodi ispravno i sposobno podnose protok vode kroz cijevi. Bez mehanizma za povremene sigurnosne provjere, službenici možda neće biti svjesni kvara ili pogoršanja sve dok se ne dogodi katastrofa.
Osim upravljanja sigurnošću, državni dužnosnici mogu pomoći u upravljanju infrastrukturnom imovinom kroz periodičnu ponovnu procjenu. Ako je velika populacija dovela do nevjerojatnih prometnih gužvi na javnim cestama, odbor će možda morati ponovno procijeniti plan doživotnog održavanja kako bi se uklopio u nove okolnosti. Isto tako, ako recesija uzrokuje otpuštanje velikog vladinog odjela, projektanti infrastrukture možda će htjeti razmotriti konsolidaciju uredskog prostora i prodaju sada praznih javnih zgrada kako bi sačuvali resurse. Sposobnost prilagodbe i reagiranja na promjenjive društvene okolnosti može biti ključna za kontinuiranu korisnost javne imovine.