Upravljanje učinkom informacijske tehnologije (IT) je proces korištenja računala za mjerenje razine performansi kako bi se procijenilo koliko dobro IT resursi rade. Ovo se često koristi u poslovanju i operacijama. U poslovanju je upravljanje IT performansama usmjereno na bolje korištenje novca i smanjenje troškova, dok je poslovanje usmjereno na pronalaženje slabih komponenti i jačanje cijelog sustava. Bez obzira na kontekst, postoje četiri vrste metrika upravljanja IT performansama: mreža, softver, upravljanje poslovnim transakcijama (BTM) i samoučenje. Snimanjem i provjerom ovih metričkih podataka, IT stručnjaci mogu poboljšati način na koji se IT resursi koriste.
Kada se upravljanje IT performansama koristi na računalu ili mreži računala, administrator ili administratori traže kako se koriste resursi, da vide postoji li način za poboljšanje mreže. Postoje dva konteksta, jedan je za posao. U poslovnom kontekstu, administratori žele usredotočiti resurse na prodaju i smanjenje troškova te puštanje IT projekata koji ne ispunjavaju njihova očekivanja.
U operativnom kontekstu upravljanja IT performansama, nije važno kako mreža radi za poslovanje. Ovaj kontekst se odnosi na usredotočivanje svih resursa na jačanje računalnih operacija. Sve neispravne komponente nalaze se i izoliraju ili brišu kako bi mreža mogla koristiti te resurse na drugim funkcijama. Povijest korištenja i radnog opterećenja također se bilježi, tako da administratori znaju gdje je većina resursa dodijeljena i mogu optimizirati njihovu dodjelu.
Bez obzira na kontekst, postoje četiri metode upravljanja IT performansama. U mrežnoj metodi, mreža se analizira kako bi se vidjelo kako koristi resurse. Mreža će također biti postavljena u umjetna okruženja kako bi se vidjelo kako će reagirati na teorijske situacije. U softverskoj metodi, programi se provjeravaju kako bi se osiguralo da ispunjavaju zahtjeve tijeka rada i da su očekivanja krajnjih korisnika ispunjena.
Samoučeća metoda upravljanja IT performansama usredotočuje se na stvaranje kodova i formula kako bi mreža mogla samostalno dijagnosticirati svoju raspodjelu resursa. Na primjer, ako se resursi slabo koriste u programu, mreža će naučiti prestati dodjeljivati iste resurse i gurnut će te resurse na druge funkcije. BTM je jedini koji više naginje poslovnom kontekstu, jer se radi o praćenju transakcija, ali se transakcije podataka mogu pratiti i za kontekst poslovanja. Time se provjeravaju resursi koji se koriste tijekom transakcija kako bi se osiguralo da su glatki za sustav i korisnike i kupce.