Upravljanje pažnjom je praksa praćenja i kontroliranja pažnje na individualnoj ili grupnoj razini. Cilj upravljanja pažnjom je zadržati ljude usredotočenim na važne i relevantne zadatke uz izbjegavanje ometanja kako bi se povećala produktivnost tijekom vremena. Na individualnoj razini, primjer ovoga može značiti razvijanje vještina i fokusa potrebnih za rad za računalom dulje vrijeme bez pregledavanja interneta. U većim razmjerima, to može uključivati provedbu napora usmjerenih na zadržavanje usredotočenosti zaposlenika na sastanke ili razvoj radnog mjesta bez ometanja. Većina primjena upravljanja pažnjom je u poslovnim ili obrazovnim okruženjima gdje je pažnja ključna za uspjeh.
Prvi glavni aspekt upravljanja osobnom pažnjom je svijest. Ljudi često postaju rastreseni, a da ne shvaćaju da se udaljavaju od svojih zadataka. Obraćanje pažnje na radnje i paziti na smetnje može pomoći osobi da ostane usredotočena na zadatke koji su pred njim. Ako se ne razvije veća osobna svijest, mnoge druge tehnike upravljanja pažnjom bit će uglavnom neučinkovite.
Svijest o smetnjama važan je dio upravljanja pažnjom jer se, nakon što se smetnje prepoznaju, obično mogu eliminirati. Na primjer, oni kojima internet lako odvraća pažnju često mogu pronaći načine kako raditi bez njega. Upravljanje radnim okruženjem jedan je od najvažnijih dijelova upravljanja osobnom pažnjom.
Mnoga načela upravljanja osobnom pažnjom primjenjiva su u većoj mjeri. Lociranje smetnji i nepotrebnih zahtjeva za pažnjom učenika ili zaposlenika može dovesti do znatno povećane usredotočenosti i produktivnosti. Kao i kod osobne pažnje, mnoga pitanja koja odvlače pažnju prisutni su u radnom okruženju. Radno okruženje može, na primjer, biti previše otvoreno i društveno, što potiče zaposlenike na druženje, a ne na rad. S druge strane, zaposlenicima ili studentima može biti potrebno više vremena za odmor, jer može biti vrlo teško zadržati pažnju i fokus tijekom dužeg vremenskog razdoblja.
Postoji niz drugih mogućih izazova pažnje koji se moraju uzeti u obzir u svakom nastojanju upravljanja pažnjom. Preopterećenost informacijama, na primjer, problem je u kojem kontinuirana pažnja, fokus i produktivnost postaju otežani kada netko pokušava upravljati previše informacija. Zbog toga je često bolje da se pojedinci pokušaju usredotočiti na jedan po jedan problem, a ne na više zadataka. Stalni prekidi za sastanke ili kratkoročne zadatke također mogu ometati pozornost na većim dugoročnim projektima, usporavajući ih i inhibirajući ukupnu produktivnost.