Upravljanje promjenama u obrazovanju obično se odnosi ne samo na proces unošenja promjena u obrazovanju, već i na to kako će te promjene stupiti na snagu i kako će se njima upravljati. Iako se to može odnositi na mnogo različitih stvari, a vjerojatno će i dalje značiti različite stvari kako se obrazovanje mijenja u budućnosti, često se odnosi na tehnološke promjene ili promjene u nastavnoj praksi. Ove promjene se obično ne mogu dogoditi preko noći, pa se obično mora uspostaviti neki smjer koji će olakšati ovu promjenu i osigurati da se dogodi na najglatkiji mogući način. Upravljanje promjenama u obrazovanju opisuje ovaj napor kako bi se osiguralo da promjena ne poremeti proces obrazovanja učenika ili nastavnika.
Jedan od najlakših načina za razumijevanje upravljanja promjenama u obrazovanju je prvo razmotriti upravljanje promjenama kao koncept. Općenito, upravljanje promjenama je proces nadzora svake veće promjene u sustavu kako bi se osiguralo da se proces odvija što je lakše i brže. To može uključivati upravljanje ljudskim resursima kako bi se osiguralo da ljudi razumiju kako se promjena događa, utvrđivanje načina na koji će se promjena dogoditi i stvaranje kriterija za procjenu promjene, te konačno provođenje ovih koncepata u praksi. Kao pojam, obično se može odnositi na bilo koji proces promjene. Upravljanje promjenama u obrazovanju jednostavno se odnosi na ovaj proces jer se primjenjuje na bilo koji obrazovni sustav.
U javnom obrazovanju upravljanje promjenama obično se odnosi na provedbu i evaluaciju promjenjivih politika koje su uspostavile vlade ili druge nadzorne obrazovne institucije. Program No Child Left Behind (NCLB) uspostavljen u SAD-u u ranim godinama 21. stoljeća jedan je od procesa u kojem se može vidjeti ova vrsta rada. Pravilno upravljanje promjenama bilo je neophodno kako bi se osiguralo da su nastavnici i osoblje bili u mogućnosti ispravno razumjeti promjene koje je napravio NCLB i implementirati te promjene. Korištenjem upravljanja promjenama u obrazovanju, ovaj se proces mogao odvijati prilično glatko i uvedene su različite metode za analizu tih promjena kako bi se kasnije ocijenile vrijednosti promjena.
Upravljanje promjenama u obrazovanju također se može koristiti za visoko obrazovanje, a često se bavi promjenama u tehnologiji ili metodama podučavanja. Na primjer, ako bi se koledž ili sveučilište više usredotočili na “e-učenje” i eliminirali većinu svojih učionica, tada bi se tim procesom trebalo pravilno upravljati. To ne bi uključivalo samo stvarno izvođenje takve promjene, već i osiguranje da učitelji razumiju kako raditi unutar sustava koji se mijenja i pomoći učenicima da uče uz pomoć nove tehnologije. Slično upravljanje promjenama vjerojatno bi bilo potrebno kada bi sveučilište odlučilo potaknuti nastavnike da postanu pasivniji u obrazovanju i služe prvenstveno kao fasilitatori, a ne tradicionalna metoda koja se koristila u školi.