Upravljanje riznicom je proces kontrole likvidnosti i financijske pozicije korporacije kroz manipulaciju njezinim novcem, novčanim ekvivalentima, dugom i ulaganjima. To je strategija koju korporacija usvaja kako bi uravnotežila novčani tijek, mogućnosti ulaganja i strukturu kapitala s upravljanjem financijskim rizikom i budućim potrebama. U velikoj korporaciji, upravljanje riznicom vjerojatno bi potpadalo pod nadležnost glavnog financijskog direktora (CFO), možda uz pomoć upravitelja riznice ili gotovine.
Svaka korporacija ima fiducijarnu dužnost da maksimizira vrijednost za dioničare, što znači da ima odgovornost za vođenje profitabilnog poslovanja. Višak zarade mogao bi se ponovno uložiti u poslovanje, upotrijebiti za proširenje, podijeliti dioničarima kao dividende ili zadržati kao dio gotovine korporacije u blagajni. Ako korporacija odluči zadržati novac pri ruci, mora se najbolje iskoristiti kao likvidna imovina. Novac ne može stajati u korporativnom trezoru negdje kao jamstvo za poslovni pad.
Riznica poduzeća sastoji se od viška gotovine i financijskih ulaganja, uključujući bankovne depozite, ulaganja u stranim valutama, financijske derivate i trgovanje obveznicama. To je akumulacija likvidnih zaliha korporacije, stvari koje bi se lako mogle pretvoriti u gotovinu ako je korporacija trebala brzo prikupiti novac. U mnogim aspektima, to je isto što i riznica bilo koje organizacije ili udruge koja svoju rezervnu gotovinu drži u kutiji za zaključavanje, osim na mnogo sofisticiranijoj razini.
Jedna od primarnih odgovornosti upravljanja riznicom je osmisliti strategiju za ulaganje viška gotovine i identificirati odgovarajuće mogućnosti ulaganja. To bi vjerojatno moglo uključivati upravljanje bankovnim računima i kratkoročnim ulaganjima, ulaganje u strane valute i rad s vanjskim investicijskim bankarima na drugim prilikama. Financijski direktor mora odlučiti o iznosu rizika koji je korporacija spremna preuzeti sa svojim novčanim rezervama, imajući na umu da je cilj maksimizirati vrijednost udjela.
Uprava riznice ne samo da se bavi viškom gotovine i pratećim ulaganjima, već također donosi odluku hoće li ili ne izdati više korporativnih dugova u obliku dionica i obveznica radi prikupljanja novca. Zadatak nije samo pravilno upotrijebiti gotovinu kada postoji višak iznosa, već i podići je kada je to potrebno. Također se bavi otkupom dionica s tržišta kada je u interesu korporacije da ojača svoju kapitalnu poziciju.