Urbana održivost je praktična primjena planiranja zajednice kako bi se osigurala dugoročna, održiva i samoodrživa vitalnost zajednice u urbanim sredinama. Održivost se odnosi na prakse koje razvijaju okruženje u kojem degradacija ne prelazi kapacitet regeneracije unutar sustava. Primjer bi bio javni park. Ako broj posjetitelja premašuje nosivost parka, dolazi do degradacije i javni službenici će možda morati ograničiti sate ili posjetitelje kako bi osigurali održivost atributa parka.
Planeri zajednice postižu urbanu održivost kroz politički proces koji koristi mišljenja, doprinose i stručnost čelnika zajednice, posebnih interesa i građana. Za stvaranje i održavanje urbane održivosti primjenjuje se multidisciplinarni pristup. Stručnjaci i dužnosnici koji rade na području arhitekture, prometa, upravljanja prirodnim resursima i gospodarskog razvoja okupljaju se na kolektivan način kako bi osmislili rješenja za neodrživu praksu. Planeri zajednice i stručnjaci za okoliš prate održivost na dugoročnoj osnovi kako urbano okruženje prolazi kroz demografske i ekološke promjene.
Ciljevi urbane održivosti ponekad se kategoriziraju kao trostruka dno, koja se odnosi na upravljanje trima područjima, koja se često nazivaju profitom, ljudima i planetom. John Elkington, osnivač SustainAbility, skovao je igru riječi 1994. Filozofija trostrukog dna svakom od ova tri područja pripisuje jednaku važnost. Poduzeća i zajednice koje slijede ovu strategiju imaju za cilj postići dugoročnu ravnotežu između ekonomske, društvene i ekološke održivosti.
Discipline unutar urbane održivosti uključuju arhitektonsko planiranje i planiranje zajednice, s ciljem poboljšanja izbora održivog prijevoza. Ti izbori mogu uključivati promicanje pješačkih načina prijevoza u odnosu na druge načine prijevoza. Klasteri sela, koji su također poznati kao gradska središta ili urbana sela, mogu postići prednost kod urbanista u odnosu na prigradske zajednice. Ova strategija planiranja objedinjuje stanovanje, prometna čvorišta, komercijalna poduzeća te socijalne i medicinske usluge unutar pješačke udaljenosti.
Izazovi stvaranja održivog urbanog razvoja su značajni. Postojeća arhitektura i modaliteti prijevoza mogu predstavljati ogromnu ekonomsku investiciju. Ove su strukture izgrađene za trajnost i mogu se zamijeniti samo uz značajne troškove. Politički je izazovan proces uvjeriti ljude koji žive u demokratskom društvu da unište i zamjene te strukture, jer će to utjecati na navike i način prijevoza osobe.
Velike tvrtke i organizacije također mogu predstavljati prepreke urbanoj održivosti jer ulažu u postojeće strukture i načine prijevoza. Zbog toga je urbanističko planiranje dugotrajan proces koji se obično izvodi u komadima. Postoje nove zajednice izgrađene iz temelja koje su slobodne od ovih prepreka za uključivanje urbane održivosti. Ove zajednice također mogu poslužiti kao modeli i laboratoriji za razumijevanje ljudskog faktora u urbanoj održivosti. Promatrajući radnje ljudi u stvarnom životu unutar ovih planiranih zajednica, urbanisti mogu otkriti podatke koji će dovesti do održivijih urbanih zajednica u budućnosti.