Urinarna inkontinencija, ili nemogućnost kontrole nad radom mokraćnog mjehura, može se manifestirati na nekoliko različitih načina. Prvenstveno se odnose na određeni uzrok ili simptom, vrste urinarne inkontinencije, kao što su urgentna inkontinencija, stresna inkontinencija, inkontinencija prelijevanja ili kombinacija, sve tipično rezultiraju nevoljnim oslobađanjem urina. Urgentna inkontinencija se također ponekad naziva preaktivnim mjehurom.
Porivna inkontinencija je obilježena čestim i nekontroliranim nagonima za mokrenjem. Porivi se često javljaju iznenada i intenzivno te su praćeni nevoljnim gubitkom mokraće. Mnogo puta se mišić mokraćnog mjehura skuplja i šalje signal mozgu, ali osoba može imati samo nekoliko sekundi da stigne do kupaonice jer kontrakcija brzo istiskuje mokraću. Urin se može osloboditi nakon promjene položaja ili čak ispijanja male količine tekućine. U nekim slučajevima postoji potreba za mokrenjem, ali se oslobađa vrlo malo ili nimalo urina.
Akutna ili privremena urgentna inkontinencija može biti uzrokovana infekcijom mokraćnog sustava ili iritacijom mokraćnog mjehura, kao što su kamenci ili polipi. Česti nagon i mokrenje čest su simptom infekcija mokraćnog sustava, ali kada se liječe antibiotikom, obično nestaju. Drugi uzroci urgentne inkontinencije uključuju moždani udar, rak mokraćnog mjehura, Parkinsonovu bolest, Alzheimerovu bolest ili ozljedu središnjeg živčanog sustava. U slučajevima kada nema dijagnosticiranih uzroka, urgentna inkontinencija se tretira kao preaktivan mokraćni mjehur.
Urgentna inkontinencija se može dogoditi svakome, ali je najčešća kod starijih osoba i žena. Testovi za dijagnosticiranje urinarne inkontinencije uključuju analizu urina kako bi se isključila infekcija; cistoskopija ili vizualni pregled mokraćnog mjehura; ultrazvuk; urinarni stresni test; i X-zrake s kontrastnom bojom. Mogu se provesti i drugi testovi ovisno o simptomima i zdravstvenoj anamnezi.
Liječenje urinarne inkontinencije ovisit će o uzroku, vrsti i ozbiljnosti simptoma. Ako se primijeti infekcija, daju se antibiotici. Često se ne pronađe uzrok i mogu se propisati drugi lijekovi za kontrolu simptoma. Antikolinergički lijekovi su lijekovi koji pomažu opuštanju mišića u mokraćnom mjehuru. Obično se propisuju za liječenje kronične urgentne inkontinencije i uzimaju se jednom dnevno. U manje teškim slučajevima, liječnik može preporučiti prilagodbu prehrane i životnih navika. Mjere poput eliminacije kofeina i gaziranih pića te začinjene i kisele hrane mogu pomoći.
Urgentna inkontinencija može biti neugodno stanje za ljude, ali važno je razgovarati sa svojim liječnikom ako ste razvili bilo kakve simptome urinarnih problema. Ponekad urinarna inkontinencija može ukazivati na ozbiljniji zdravstveni problem koji bi trebao riješiti liječnik.