Riječ urologija naziv je kirurške podspecijalnosti koja dolazi od grčkih riječi koje znače “proučavanje urina”. Urolog je, dakle, liječnik koji se usredotočuje na dijagnozu i liječenje bolesti i ozljeda mokraćnog sustava u žena i urogenitalnog sustava u muškaraca.
Da bi postao urolog u Sjedinjenim Državama, nakon završetka odobrene medicinske škole, kandidat mora završiti urološki program koji je odobren od strane Akreditacijskog vijeća za diplomsko medicinsko obrazovanje (ACGME) i koji traje najmanje pet godina. Od ovih pet godina potrebna je godina usmjerenja na opću kirurgiju, tri godine na kliničku urologiju i minimalno šest mjeseci što je ili dodatna obuka iz opće kirurgije ili urologije ili obuka u srodnoj disciplini. U posljednjoj godini, osoba mora služiti kao stariji ili glavni štićenik, pod odgovarajućim nadzorom. U drugim dijelovima svijeta, standarde postavlja relevantno upravljačko tijelo, na primjer, Urološko društvo Indije, Urološko društvo Australije ili Britansko udruženje uroloških kirurga.
Urolog se može baviti raznim stanjima, nekima posebno za pedijatrijske pacijente, a nekima samo za odrasle pacijente. Na primjer, dok mnogi problemi mogu podjednako utjecati na djecu i odrasle, određene prirođene abnormalnosti općenito se otkrivaju i liječe rano. Neonatalni urološki problemi uključuju dvosmislene genitalije, ekstrofiju mokraćnog mjehura, kloakalnu ekstrofiju – koja se često javlja u kombinaciji sa spinom bifidom i neonatalnu torziju testisa. Enureza ili mokrenje u krevet je simptom koji može biti posljedica raznih uzroka, ali je još jedan problem koji je obično ograničen na djetinjstvo, iako neki odrasli imaju problema s mokrenjem u krevet.
Odrasli, ali ne i djeca, možda će trebati posjetiti urologa kako bi dobili liječenje za probleme kao što je Cushingov sindrom; Connov sindrom; rak prostate, penisa ili testisa; intersticijski cistitis; muška neplodnost; erektilna disfunkcija; prerana ejakulacija; vazektomija; i ureteralni kamenci. Stanja koja se mogu pojaviti u različitim dobnim skupinama uključuju simptome kao što su hematurija ili krv u mokraći, probleme s bubrezima, kao što su zatajenje bubrega i cistične bolesti bubrega, te probleme s mokraćnim mjehurom, kao što su neurogeni mjehur, fistula mokraćnog mjehura ili parureza,
Postoji osam podspecijaliteta urologije koje je specijalizirala Američka urološka udruga (AUA). Urolog se može specijalizirati za erektilnu disfunkciju (impotenciju), žensku urologiju, mušku neplodnost, neurourologiju, pedijatrijsku urologiju, transplantaciju bubrega, kamenje u mokraćnom sustavu ili urološka onkologija (tumori).
Urolog može koristiti različitu opremu i izvoditi razne zahvate. Neka od opreme koju urolog može koristiti uključuje katetere, fluoroskope, radiografske uređaje, cijevi za emanaciju radija i cistoskope. Tretmani mogu uključivati brahiterapiju, krioterapiju, litotripsiju, ultrazvuk visokog intenziteta (HIFU), laparoskopiju, fotodinamičku terapiju i laserske tehnike.