Overclocking uslužni program je računalni program koji je namijenjen za modificiranje osnovnih radnih parametara različitih tipova računalnog hardvera tako da hardver radi brže od brzina na kojima su ga proizvođači certificirali. Ovisno o vrsti hardvera koji se mijenja, uslužni program za overclocking može pokušati promijeniti postavke u osnovnim ulaznim i izlaznim uslugama (BIOS) čipa ili može raditi s hardverskim prekidačima kojima se može izravno manipulirati putem softverskih prekidača ili ulaza i izlazni (IO) portovi. Općenito, tri vrste hardvera s kojima je uslužni program za overclocking najčešće dizajniran za rad su središnja procesorska jedinica (CPU), grafička kartica i memorija s slučajnim pristupom (RAM). Uslužni program za overclocking se oslanja na softversku dostupnost dijela hardvera za promjenu radnih parametara, tako da uslužni program možda neće uvijek biti uspješan. Dodatno, uslužni program mogao bi biti manje učinkovit u overclockingu računala od tradicionalnijih procesa zamjene dijelova matične ploče, promjene fizičkih prekidača ili izravnog korištenja BIOS-a.
Iznenađujuća količina prilagodbi može se izvesti na hardveru – kao što su CPU, grafičke kartice i RAM čipovi – putem softvera dok računalo radi. Jedan od ključeva učinkovitog uslužnog programa za overklok je ciljanje određenih proizvođača, osnovnog hardvera ili tipova BIOS-a kako bi se pružile specifične opcije overkloka. Zaista ne postoje generički načini da jedan uslužni program za overclocking bude održiv za sve vrste hardvera, jer broj uključenih komponenti može biti vrlo različit od računala do računala. To znači da sposobnosti overclockinga određenog uslužnog programa mogu biti usko usmjerene kako bi pružile najbolje šanse za uspjeh, iako neki uslužni programi uključuju profile za više vrsta uobičajenog hardvera.
Pomoćni program za overclocking može povećati brzinu procesorskog čipa kroz različite mehanizme. Jedan uobičajeni način je modificiranje brzine procesora putem opcija koje su preostale od procesa proizvodnje i usporedbe, a koje možda nisu dostupne prosječnom korisniku kroz BIOS sučelje. Kod grafičke kartice često postoje skriveni ili neiskorišteni načini rada koji se mogu aktivirati softverom, povećavajući brzinu grafičke procesorske jedinice (GPU) ili brzinu grafičke memorije. U isto vrijeme, neki uslužni programi pružaju module za praćenje i testiranje kako bi se osiguralo da su temperature overclockanog računala unutar prihvatljivih tolerancija ili da bi bili sigurni da overclockani hardver zapravo radi ispravno.
Važno je napomenuti da je korištenje uslužnog programa za overklok općenito opasan prijedlog. Kako se povećava brzina procesora ili drugog hardvera, tako se povećava i količina potrebne energije, što znači da se povećava i količina rasipanje energije. To u konačnici stvara veliku količinu topline koju proizvođači uključeni hladnjaka možda neće moći podnijeti bez fizičke izmjene. Iako bi uslužni program mogao povećati brzinu procesora samo pritiskom na gumb, rezultirajuće opterećenje hardvera moglo bi dovesti do trajnog oštećenja, što ga čini neupotrebljivim.