Poslovanje orijentirano na usluge je ono koje pruža uslugu svojim klijentima ili kupcima. Poduzeća i druga poduzeća općenito se klasificiraju prema tome pružaju li robu ili usluge. Oni koji pružaju robu uključuju farme, rudnike i proizvođače. Banke, maloprodajne trgovine i komunikacijski mediji primjeri su poslovanja orijentiranih na usluge. Takva poduzeća čine uslužnu industriju, koja predstavlja glavni sektor gospodarstva u razvijenim zemljama.
Većina analitičara klasificira ekonomske sustave ili sustave koji generiraju novac prema načinu na koji djeluju. Sustavi temeljeni na prirodnim resursima, kao što su poljoprivreda, sječa drva i rudarstvo, nazivaju se primarnim sektorom, a koriste se u frazama kao što su “poslovi u primarnom sektoru”. Proizvodna poduzeća kao što su tvornice smatraju se sekundarnim sektorom, a uslužna industrija se ponekad naziva tercijarnim sektorom. Jednostavnija podjela je uobičajena fraza “robe i usluge”. U ovoj analizi prva dva ekonomska sektora predstavljaju “robu”, a sve ostalo je usluga.
U svakom slučaju, poduzeća orijentirana na usluge doprinose velikom dijelu globalnog gospodarstva. Prema nekim procjenama, gotovo jedna trećina svih poslova dio je uslužne industrije. Prihod koji generiraju ove tvrtke stvaraju čak tri petine svjetskog bogatstva u bilo kojoj godini. U razvijenim zemljama kao što su Sjedinjene Američke Države, Japan i veći dio Europe, poduzeća orijentirana na usluge čine većinu poslovnih poduzeća. U zemljama u razvoju, poduzeća primarnog i sekundarnog sektora općenito su prevladavajuća.
Definicija uslužnog poslovanja vrlo je široka. Poduzeća orijentirana na usluge uključuju restorane i namirnice, kao i maloprodajne trgovine svih vrsta. Industrija prijevoza, putovanja i ugostiteljstva također su vitalne usluge koje omogućuju ljudima i teretu da odu bilo gdje u svijetu. Zdravstvo je posao orijentiran na usluge, kao i industrije koje održavaju zgrade i drugu javnu infrastrukturu. Informacijske usluge, uključujući softverske tvrtke i internetske tvrtke, postale su toliko važan dio uslužne industrije da se ponekad smatraju vlastitim gospodarskim sektorom.
Neki dijelovi uslužne industrije ne mogu se kvalificirati kao “posao”, kao što su javne službe – policija, vatrogasci ili čak vlada, na primjer. Druge industrije, kao što su zdravstvo ili zatvori, razlikuju se od zemlje do zemlje. U nekim zemljama njima upravljaju vladine agencije, au drugim su dio poslovne zajednice orijentirane na usluge. U 21. stoljeću pitanje koje usluge treba financirati javno ili privatno postalo je predmetom žustre rasprave. Kada vlade s financijskim poteškoćama smanjuju javne usluge, ponekad ih preuzmu profitna poduzeća, što je promjena koja je kontroverzna mnogim ljudima.