Što je usmjerena presuda?

Usmjerena presuda je slučaj u kojem sudac prekida suđenje na temelju nepoštivanja tereta dokazivanja te je u predmetu moguća samo jedna presuda, a to bi bilo odbacivanje u parničnom postupku i oslobađanje u slučaj kaznenog. Izrečene presude su rijetke, ali se događaju. Odvjetnici mogu podnijeti zahtjev za usmjeravanje presude ili zahtjev za razrješenje uz obrazloženje da druga strana nije predočila dovoljno dokaza za svoju tezu.

Namjerne presude nastaju kada je jasno da ga strana koja snosi teret dokazivanja nije ispunila i da po zakonu sud ne može presuditi u korist te strane. To se može dogoditi iz raznih razloga, od loše prezentiranih dokaza do nedostatka dokaza koji bi potkrijepili optužbe koje se podnose na sudu. Dok porota može odlučivati ​​o činjeničnom pitanju nakon što sasluša sve dokaze, suci mogu odvagnuti pravno stanje i utvrditi da jedna strana nema slučaj i da se suđenje ne smije nastaviti.

Kada odvjetnik podnese prijedlog za donošenje izravne presude, sudac će odmjeriti pravne aspekte slučaja i utvrditi je li usmjerena presuda podržana ili ne. Mnogi odvjetnici podnose takve zahtjeve bez realne nade da će sudac vratiti usmjerenu presudu, ali to može biti korak u pravnom postupku za određeni slučaj. Ako se zahtjev odbije, odvjetnik će morati iznijeti argument koji pobija slučaj koji je iznijela druga strana.

Odvjetnici razgovaraju sa svojim klijentima o zahtjevima koje planiraju podnijeti na sudu kako bi svojim klijentima omogućili da sudjeluju u vođenju slučaja. Osim toga, objašnjavanje pomaže ljudima razumjeti kako pravni proces funkcionira kako bi mogli pratiti događaje u tragovima.

Povijesno gledano, kada je donošena usmjerena presuda, suci su nalagali poroti da vrati presudu, dok se danas usmjerena presuda može vratiti bez konzultacije s porotom. Usmjerena presuda ne može biti presuda o krivnji, jer bi se time nekome uskratilo pravično suđenje; ako se čini da je teret dokazivanja krivnje zadovoljen, obrana i dalje ima priliku pobiti tvrdnje suprotnih branitelja u vlastitim argumentima. Nedopuštanje obrani da se iznese smatralo bi se pogreškom pravde.