Ustrajnost u uvjerenju je sklonost da se držimo ideja čak i kada se suočimo s dokazima koji govore suprotno. Taj otpor može uzrokovati da se ljudi drže bilo kakvog uvjerenja ili mišljenja kada se pokaže da je uvjerenje neutemeljeno ili se čak pokazalo da je potpuno neistinito. U nekim slučajevima, ova zabluda može pružiti samopouzdanje potrebno za suočavanje s novim izazovima, ali ustrajnost uvjerenja također može spriječiti poštenu procjenu potrebnu za donošenje dobrih odluka.
Ljudi se svakodnevno suočavaju i odbacuju kontradiktorne dokaze. Na primjer, ako čovjek koji vjeruje da je dobar vozač dobije kaznu, mogao bi razumno smatrati da ovaj pojedinačni incident ne dokazuje ništa o njegovoj ukupnoj sposobnosti. Međutim, ako čovjek koji je izazvao tri prometne nesreće u mjesec dana vjeruje da je dobar vozač, vjerojatno se može reći da je na djelu ustrajnost u uvjerenju.
Istraživanje postojanosti uvjerenja identificiralo je tri kategorije uvjerenja koje bi mogle biti uključene. Samodojmovi mogu podcijeniti ili precijeniti stvarne kvalitete ili sposobnosti pojedinca. Društveni dojmovi odnose se na određene pojedince i kvalitete koje ti ljudi posjeduju. Naivne teorije su dojmovi o načinu na koji svijet funkcionira, uključujući društvene skupine i stereotipe, vjerska načela, kućne lijekove i očekivanja od budućnosti.
Psihološki fenomen koji se naziva pristranost potvrde glavni je čimbenik postojanosti uvjerenja. Pristranost potvrde je sklonost informacijama koje podržavaju trenutna uvjerenja. Ova pristranost daje neopravdanu težinu potkrepljujućim činjenicama dok odbacuje ili diskreditira ideje koje su u suprotnosti s trenutnim uvjerenjima.
Studije u ovom području obično uključuju pružanje informacija subjektima koji su kasnije diskreditirani. Na primjer, ispitanicima se može dati test. Polovici ispitanika u početku se kaže da su radili dobro, a drugoj polovici da su radili loše. Tim subjektima je kasnije rečeno da su testovi promijenjeni i da su zapravo testirani na njihove reakcije na uspjeh ili neuspjeh. Predstavljen je popis koji prikazuje ispitanike kojima bi se reklo da su uspjeli i one kojima bi se reklo da nisu uspjeli, što dokazuje da ono što je subjektu prvo rečeno nema nikakve veze s učinkom.
Nakon ove prezentacije od ispitanika se traži da ocijene svoj stvarni učinak. Iako je ranija ocjena potpuno diskreditirana, većina ispitanika će zadržati ovu ocjenu. Oni kojima je rečeno da su radili dobro općenito sebe ocjenjuju više od normalnog, a oni kojima je u početku rečeno da su radili loše ocijenit će se ispod razine. Ovaj fenomen je prikazan u brojnim studijama.
Čini se da svijest o postojanosti uvjerenja ne nudi veliku zaštitu. Čini se da upozoravanje ispitanika traženjem nepristranog mišljenja ne mijenja rezultate. Čak i kada su ljudi izričito svjesni postojanosti uvjerenja i zamoljeni da razmotre mišljenja u tom svjetlu, vjerovanja će vjerojatno ostati nepromijenjena.
Jedna tehnika koja je učinkovita u suzbijanju ove pristranosti je razmatranje suprotnosti. Kada se traži da iznese protuargument, pojedinac mora uzeti u obzir informacije koje su prethodno odbačene. Rezultat je promišljenije, nepristranije mišljenje.