Utilitarizam je etički okvir za učinkovito moralno djelovanje. U osnovi, temelji se na kvantificiranju dobra u smislu korisnosti i pokušaju maksimiziranja te količine. Korisnost se često definira kao sreća ili zadovoljstvo, iako postoje i druge varijante, kao što je zadovoljenje preferencija ili utilitarizam preferencija. Ovaj okvir se često definira kao nastojanje da se postigne najveće dobro za najveći broj. Tu su i brojni podslanovi utilitarizma s raznim upozorenjima i fusnotama o osnovnoj temi. To je oblik konsekvencijalizma, gdje ciljevi opravdavaju sredstva: ako se mora prijeći privremena dolina negativne korisnosti da bi se dostigao vrhunac veće korisnosti, onda je ova doktrina zagovara.
Utilitarizam se koristio kao okvir za argumentiranje vrijednosti različitih akcija ili političkih filozofija otkako je prvi put formuliran. Ljudi su vjerojatno dugo imali utilitarne misli, ali u pisanim zapisima to potječe od grčkog filozofa Epikura. Podrijetlo modernog utilitarizma može se pratiti od britanskog filozofa iz 18. stoljeća Jeremyja Benthama. Svoju formulaciju nazvao je “načelom najveće sreće”. Nakon Benthama bio je John Stuart Mill, koji se jako divio Bentamu i objavio poznato kratko djelo Utilitarizam. Danas je John Stuart Mill ime koje se najčešće povezuje s ovom doktrinom.
U svom pisanju, Mill je tvrdio da kulturni, intelektualni ili duhovni užici imaju dublje značenje od pukog fizičkog užitka, jer bi netko tko je iskusio i jedno i drugo više cijenio prvo. U svojim drugim djelima, kao što je esej O slobodi, Mill je koristio utilitarizam kako bi argumentirao svoje “načelo slobode”, koje kaže “jedina svrha zbog koje se vlast može s pravom vršiti nad bilo kojim članom civilizirane zajednice, protiv njegove volje, jest spriječiti nanošenje štete drugima.”
Bilo je više varijacija utilitarizma koje su se razvile od dana Milla. Sveobuhvatni okvir kompatibilan je s nizom različitih filozofija. Prva značajna podjela je ona između utilitarizma djela i utilitarizma vladavine. U utilitarizmu djela, svaka radnja se ispituje od slučaja do slučaja i odabire prema kojoj se predviđa da će dovesti do najveće korisnosti. Pod utilitarizmom pravila, moralni agent nastoji formulirati i djelovati pod vodstvom pravila koja maksimiziraju korisnost ako ih se dosljedno slijedi.
U negativnom utilitarizmu, cilj je minimizirati negativnu korisnost – bol i patnju – umjesto maksimizirati pozitivnu korisnost, jer se tvrdi da je negativnost negativne korisnosti veća od pozitivnosti pozitivne korisnosti. Međutim, istaknuto je da je implikacija ovoga da bismo trebali djelovati na radikalno smanjenje populacije ili je čak potpuno eliminirati, kao podcilj eliminacije negativne korisnosti. Zbog toga je ova varijacija kontroverzna.