Uvodna naracija je sredstvo za pripovijedanje ili književnost, obično u obliku monologa, pomoću kojeg se otkrivaju pozadinske informacije o radnji ili likovima kako bi članovi publike mogli razumjeti ostatak priče. Ovaj se uređaj koristi u kazalištu i filmu; nekad je bilo uobičajeno i u radijskom programu. U nekim su slučajevima retke iz uvodne naracije postale poznate, utjelovljujući cijelu priču, pa čak i postale sinonim za elemente žanra u kojem se priča održava.
Duljina uvodne naracije nije ograničena, ali je obično prilično kratka jer je namijenjena samo postavljanju ostatka priče. Nije neobično da ove vrste pripovijedanja traju minutu ili manje. Što je priča kraća, obično je manje otvaranja. U slučaju da uređaj rekapira prethodne epizode ili nastavke, naracija će možda morati biti nešto duža nego inače.
Osim pružanja pozadinskih informacija, uvodna naracija je važna jer postavlja cjelokupni ton emisije. Na primjer, ako je uvodna priča puna dosjetki ili šala ili situacijskog humora, publika bi vjerojatno očekivala da će ostatak programa biti komične prirode. Uvodna naracija mora biti u stanju neprimjetno izblijedjeti u prvu istinitu scenu emisije. Ako se ne dogodi, uvodna naracija može učiniti da se gledatelj osjeća nepovezano i zbunjeno.
Uvodna naracija tradicionalno je jedna od prvih stvari koje osoba čuje u priči. Često se nalazi unutar početne scene predstave ili filma. Ponekad se redatelj odluči uključiti osnovnu uvodnu naraciju u uvodne špice. Druga je alternativa uključiti pripovijedanje na vrh ili uz početnu temu ili uvertiru. Dva poznata primjera uključuju priču iz televizijskih emisija “Kvantni skok” i originalne “Zvjezdane staze”.
Činjenica da uvodna naracija mora postaviti ton i pružiti informacije znači da pisci scenarija posvećuju veliku pozornost tome kako kreiraju naraciju. Oni znaju da će članovi publike brzo izgubiti interes ako uvodna priča nema pravi tempo, osjećaj ili informacije. Ponekad je uvodna pripovijest posljednja stvar koju scenarist kreira jer pisac ima bolji osjećaj kako uvesti ili sažeti sadržaj priče kada je sve ostalo gotovo. Nije uobičajeno da pisci rade u suprotnom smjeru, koristeći početnu naraciju kao osnovu za ostatak scenarija, ali to stvarno ovisi o kreativnom procesu pisca. Ako pisci i producenti smatraju da sekvenca više ne funkcionira za seriju, mogli bi je prerađivati iz sezone u sezonu, osobito ako je naracija isprepletena s početnom temom.