UWB (Ultra Wideband) je radiofrekvencijska platforma koju osobne mreže mogu koristiti za bežičnu komunikaciju na kratkim udaljenostima pri velikim brzinama. UWB je idealno prikladan za streaming multimedije u bežičnom kućnom ili uredskom okruženju.
Rastuća interoperabilnost između uređaja poput digitalnih kamkordera, PDA uređaja, mobitela, prijenosnih MP3 i DVD playera, HDTV-a i računala čini žičnu tehnologiju sve manje prikladnom ili praktičnom. Bežične tehnologije kao što je Bluetooth® oslobađaju kućne uređaje od žica, ali spori prijenos podataka. U idealnom slučaju, potrošač bi trebao biti u mogućnosti bežično slati podatke s jednog uređaja na drugi brzinom jednakom ili boljom od brze internetske veze. UWB, povećavajući postojeće WiFi i WiMax tehnologije, može isporučiti robu.
Dok druge bežične tehnologije koriste radio sinusne valove koji pružaju “kontinuirani” prijenos na određenoj frekvenciji, UWB je jedinstven. UWB odašiljač šalje impulse ili rafale RF (radio frekvencije) koji traju otprilike 30 pikosekundi (30 trilijuntinki sekunde) do nekoliko nanosekundi (milijuntinki sekunde) svaki. Ovi RF rafali zrače prema van u širokom pojasu, prenoseći istovremeno na više frekvencija. Impulsi se emitiraju u ritmu jedinstvenom za svaki odašiljač. Prijemnik mora znati potpis ritma odašiljača ili slijed impulsa da bi “znao slušati” podatke koji se prenose.
Kao rezultat njihove ultra-niske snage, kratkih rafala i vlastitih impulsnih potpisa, nekoliko UWB mreža može se preklapati jedna s drugom bez RF smetnji ili prisluškivanja. UWB je toliko siguran da je omiljena tehnologija vojske, koja koristi UWB otkako je prvi put razvijena za tajnu upotrebu 1960. tijekom Hladnog rata.
Budući da UWB koristi vrlo malo energije, UWB mreže su gotovo nevidljive i energetski učinkovite. UWB najbolje radi na kratkoj udaljenosti od oko 30 stopa (10 metara). Trenutni okusi mogu isporučiti brzinu podataka od 480 megabita u sekundi (Mbps) na udaljenostima od šest do deset stopa (2-3 metra). Kako se udaljenost povećava, brzina se smanjuje, ali na 30 stopa prijenosi i dalje dosežu ili prelaze 100 Mbps – brzinu standardne DSL veze. Očekuje se da će buduće skaliranje UWB-a povećati brzine na 2 Gbps (gigabita u sekundi) ili više.
Osim umrežavanja, UWB se može koristiti i za druge industrije, uključujući radarsko i elektroničko pozicioniranje ili GPS tehnologije. Uz ultra-nisku potrošnju energije UWB-a, također bi bio idealan za korištenje mobilnog telefona. Antene s visokim pojačanjem navodno bi mogle proširiti barijeru udaljenosti na nešto više od pola milje ili oko jedan kilometar. Mobitel koji radi na UWB-u navodno bi trajao tjednima prije nego što bi ga trebalo ponovno napuniti, a ne danima. Iako bi UWB odašiljači morali biti prilično sveprisutni, oni ne uzrokuju radio smetnje.
U Sjedinjenim Državama, UWB može legalno raditi u frekvencijskom rasponu između 3.1 GHz i 10.6 GHz uz ograničene snage prijenosa. Od proljeća 2006. postoje konkurentni standardi za UWB u SAD-u. Dva glavna tabora predstavljaju WiMedia Alliance i UWB Forum. Jedinstveni standard važan je i za potrošače i za proizvođače, međutim, stručnjaci još nisu sigurni koji će standard pobijediti.