Uznesenje Djevice Marije ili Uspenje Bogorodice važan je blagdan i učenje u rimokatoličkim i mnogim istočnokatoličkim ili pravoslavnim crkvama. Također se može slaviti u određenoj mjeri i s određenim razlikama u anglikanskim i nekim drugim protestantskim crkvama. Prisjeća se koncepta da je Marija, majka Isusa Krista, bila tjelesno uznesena/uznesena na nebo, bez propadanja tijela koje slijedi nakon smrti i koje je dio kazne za istočni grijeh. Postoje argumenti među denominacijama o tome je li se ova pretpostavka dogodila prije ili nakon Marijine smrti
Nema toliko biblijskih referenci o smrti ili Uznesenju Djevice Marije, iako se o toj ideji raspravlja stoljećima. To je također bilo osnovno učenje mnogih denominacija koje slave ovo vrijeme, i pitanje preokupacije za teologe koji datiraju iz 400-ih godina n.e. Velik dio argumenata o tome je li to istinito učenje bio je usredotočen na to je li Marija umrla prije nego što je pretpostavljena, ali otprilike u 7. stoljeću proslava Uznesenja Djevice Marije bila je uobičajena u brojnim crkvama.
Iako je ova proslava postala prihvaćena tijekom mnogih godina, sredinom 20. stoljeća dogodio se zanimljiv obrat u rimokatolicizmu. Papa Pio XII je izjavio da je učenje apsolutno ispravno i nepogrešivo. To je značilo da, barem u rimokatoličkom vjerovanju, Uznesenje Marijino nije samo učenje nego i dio duhovnog vjerovanja. Do određene mjere potpuna vjera da je Marija uznesena na nebo jednako je važna kao i vjera u Kristovo uskrsnuće. Pio XII nije odgovorio na pitanje je li Marija prva umrla, a to je pitanje još uvijek otvoreno za raspravu.
Papina deklaracija učinila je Uznesenje Djevice Marije jednim od najvažnijih dana u katoličkom kalendaru i proglašeno je Svetim danom obveza, što znači da ljudi u većini okolnosti moraju ići u crkvu. Proslava događaja u istočnim pravoslavnim crkvama kada se obilježava može biti još više uključena. Uspenu (smrti ili uspavljivanju) Bogorodice (Majke Božje) može prethoditi dva tjedna posta ili suzdržavanje od većine mesnih i mliječnih proizvoda. Nakon toga slijedi blagdan 15. kolovoza, a kao i u rimokatolicizmu, Marijino uznesenje na nebo dočekuje se s oduševljenjem umjesto s tugom, jer su ona i njezin sin obećanje za sve ljude da život ne prestaje smrću. Jedna važna razlika je, međutim, ta što pravoslavne crkve imaju tendenciju vjerovati da je Marija umrla i potpuno uskrsnula trećeg dana na nebo.
Tradicija obilježavanja 15. kolovoza u velikom dijelu Europe prethodi kršćanstvu. Ovaj datum je bio festival žetve koji je odavao čast rimskim bogom, posebice Diani, koja je u nekim interpretacijama bdjela nad žetvom. Zamjena starog odmora novim koji ima neki blagi odnos prema njemu sigurno nije nova konvencija. Ostali blagdani poput Uskrsa i Božića također imaju poganske prethodnike.
Brojne zemlje ovaj dan više koriste nego što ga jednostavno nazivaju svetim danom. Šefovi država ga još uvijek mogu nazivati praznikom, a ova tradicija postoji u nekoliko europskih zemalja, u južnoameričkim zemljama i u nekoliko afričkih zemalja. Neke zemlje ili gradovi održavaju razrađene festivale.
Mnogi ljudi koji nisu kršćani pitaju se zašto je ovo posebno učenje u svim svojim inkarnacijama toliko važno. Kao što je već spomenuto, ispunjeno je obećanje Isusova učenja. Vjerovanje u Uznesenje Djevice Marije povezano je s vjerom u zagrobni život, da je Isus doista “otišao i pripremio vam mjesto” (Iv 14). Štoviše, mnogi se osjećaju emocionalno povezani s današnjim danom jer predstavlja ponovni susret između Krista i njegove majke.