Što je valencija?

Valencija označava broj argumenata koji su povezani s određenim glagolom u rečenici. Većina glagola je barem jednovalentna; to znači da imaju jedan argument, koji je subjekt rečenice koja izvodi radnju navedenu glagolom. Postoje i dvovalentni glagoli koji zahtijevaju i subjekt i izravni objekt nad kojim se radnja izvodi, te trovalentni glagoli kojima je također potreban neizravni objekt koji je dio radnje. Valentnost je povezana s prolaznošću glagola, iako oni nisu identični pojmovi, budući da se prijelaznost temelji isključivo na objektima, a ne subjektu.

Valentnost glagola određena je koliko argumenata mora biti prisutno u rečenici da bi imala smisla. Postoji nekoliko riječi koje su valentne, što znači da ne zahtijevaju argumente, čak ni predmet. Riječ “snijeg”, na primjer, ne zahtijeva istinski subjekt, a izraz “sniježi” često se koristi samo radi gramatičke jasnoće.

Češće, međutim, glagoli su barem jednovalentni, što znači da im je potreban jedan argument da bi imali smisla. Glagoli s ovom vrstom valencije moraju imati subjekt, ali ne trebaju nikakvu vrstu objekta. Riječi poput “spavanje”, “ples” i “skok” mogu biti jednovalentne jer ne zahtijevaju metu za radnju. Međutim, oni zahtijevaju subjekt koji izvodi radnju.

Dvovalentni glagoli su oni koji zahtijevaju i subjekt i izravni objekt nad kojim se radnja izvodi. Riječ “bacio”, na primjer, često ima ovu valentnost u rečenici poput “bacio sam loptu”, jer zahtijeva i subjekt i objekt koji se baca. Trovalentni glagol također zahtijeva neizravni objekt koji je dio radnje, kao što je riječ “dati”. U rečenici “Dao sam prijatelju dar”, glagol zahtijeva subjekt i izravni objekt, “dar”, kao i neizravni objekt koji je cilj radnje, “moj prijatelj”. Do smanjenja valencije može doći jer se riječ predstavlja s manje argumenata nego što bi inače bilo potrebno, kao što je “dajem novac”.

Tranzitivnost je koncept usko povezan s valentnošću, iako nisu identični. Prijelaznost glagola temelji se samo na broju potrebnih objekata, bez obzira na subjekt. Dok je riječ “bacio” u rečenici “bacio sam loptu” dvovalentna, smatra se monotransitivnom, jer zahtijeva samo jedan izravni objekt. Jednovalentni glagol se smatra neprelaznim, a trovalentne riječi se smatraju ditransitivnim.