Također poznata kao monetarna unija, valutna unija je situacija u kojoj dva ili više nacionalnih entiteta odlučuju koristiti istu valutu. Unija ovog tipa može biti strukturirana na nekoliko različitih načina, od dopuštanja upotrebe valute uz korištenje nacionalne valute svake nacije sudionice, ili pristankom na promjenu valutnog sustava svake nacije kako bi se iskoristila središnja valuta u financijskim transakcijama koje provode sve zemlje članice. Danas postoji niz primjera valutne unije, uz dodatne unije koje razmatraju različite skupine zemalja.
U osnovi postoje tri različite vrste valutnih unija koje su se razmatrale ili se trenutno razmatraju za korištenje u današnjem svijetu. Najosnovniji je poznat kao neformalni sindikat. Ovaj pristup obično je najjednostavniji, jer postoji potpuno usvajanje jedne od valuta koju izdaje država članica za korištenje u svim zemljama koje sudjeluju u toj uniji. Jedan od češćih primjera ovog pristupa odnosi se na nacije koje se smatraju vlasništvom Ujedinjenog Kraljevstva. U ovom scenariju, te zemlje koriste britansku funtu kao valutu po izboru.
Drugi pristup valutnoj uniji poznat je kao formalna unija. U ovom scenariju, zemlje sudionice također se slažu usvojiti stranu valutu za korištenje u svakoj od svojih nacija. Razlika je u tome što se korištenje te strane valute odvija u tandemu s domaćom valutom koja se trenutno izdaje u svakoj od zemalja članica. Formalni pristup uspostavlja se s bilateralnim i multilateralnim sporazumima među državama članicama koji pomažu u definiranju uvjeta korištenja ugovorene strane valute, a pritom se i dalje potvrđuje da svaka država može i nastavit će koristiti svoju vlastitu valutu u okviru svojih granice.
Također je moguće strukturirati valutnu uniju s onim što je poznato kao formalni pristup zajedničkoj politici. Ova strategija uključuje sve zemlje uključene u uniju da razvijaju zajedničku monetarnu politiku koja uključuje stvaranje dogovorenog procesa za izdavanje zajedničke valute za cijelu uniju. To se razlikuje od formalnog pristupa po tome što se potpuno nova valuta razvija za korištenje, a ne samo za potvrđivanje upotrebe vrste valute koja već postoji u kolektivu. Jedan od najčešće citiranih primjera ovakvog pristupa je euro, iako su neke zemlje članice s vremenom prihvatile ovu valutu kao svoju, kao i valutu po izboru za Europsku uniju.
Postoji niz pogodnosti povezanih s valutnom unijom, posebno u smislu pojednostavljenja trgovine između zemalja članica. Strategija može promovirati trgovinu među uključenim zemljama, što zauzvrat pomaže jačanju gospodarstva svake nacije koja pripada uniji. Iako postoji mnogo pristaša ove vrste unije među narodima, kritičari također primjećuju da postoje potencijalni nedostaci pristupa, posebno mogućnost razvoja nepovoljnih gospodarskih uvjeta u više nacija ako zajednička valuta počne doživljavati pad u stranoj valuti burzovno tržište.