Vanadijev čelik je legura čelika koja sadrži male količine elementa vanadija. Koristeći se u konstrukcijskim čelicima, vanadijev čelik je lakši, jači i izdržljiviji od drugih vrsta čeličnih legura. Vanadijev čelik se koristi u proizvodnji automobila, cjevovodima, zgradama, mostovima i alatima za teške strojeve.
Vanadij je element koji je naveden u periodnom sustavu. Prijelazni metal, nalazi se u prirodi u kombinaciji s drugim mineralima ili u naslagama fosilnih goriva. Metal se također može proizvesti komercijalno korištenjem procesa redukcije kalcija. To je mekan, svijetlo bijeli metal koji ima dobru prirodnu čvrstoću. Najčešće se koristi u legurama.
Čelik se proizvodi kombinacijom željeza, također prijelaznog elementa, s malim količinama ugljika kako bi se ojačao. Legure čelika također kombiniraju male količine drugih metala s čelikom kako bi se povećala njihova čvrstoća, duktilnost i izdržljivost. Nikl, mangan i krom su svi uobičajeni metali od legure čelika.
Obično sadrži manje od 0.2 posto vanadija, vanadij čelik se smatra niskolegiranim čelikom visoke čvrstoće (HSLA). Ovaj čelik je poznat po tome što se može koristiti u “kovanom” stanju, što znači da mu nije potrebna druga toplinska obrada, a samim tim ni drugi dodaci legure prije nego što se može koristiti. To je neobično jer je mnogim čelicima potreban dodatak drugih elemenata, poput kroma ili nikla za proizvodnju čelika dobre kvalitete.
Ugljik-mangan (C-Mn) čelik je najčešći tip legure čelika koji se koristi umjesto vanadija. Za usporedbu, vanadijev čelik ima veću duktilnost te je jači i lakši od svog C-Mn čeličnog pandana. Osim toga, lakši je za zavarivanje od čelika C-Mn i troši manje energije za proizvodnju.
Vanadijev čelik idealan je za korištenje s teškim strojevima jer stvara dobre odljevke, zadržava oštricu i pokazuje vrlo malo trošenja čak i pri visokim temperaturama. Također se obično koristi u automobilima za vrata i šasije, te za grede i nosače u zgradama i mostovima. Često poželjan zbog svoje manje težine, također je poželjan zbog svoje otpornosti na eroziju slanom vodom te klorovodičnom i sumpornom kiselinom.
Prerada vanadija često ne šteti okolišu jer se obično proizvodi od recikliranih materijala. Općenito, kada se operacijama rafiniranja nafte oporavljaju katalizatori koje su koristili za rafiniranje svoje nafte, katalizatori se zatim recikliraju i zatim obrađuju, a vanadij, prikladan za upotrebu u čeličnim legurama, se obnavlja. Stoga se vanadij rijetko kopa, pa dobivanje elementa ima mali ili nikakav štetan utjecaj na okoliš.