Vanjska fiksacija je popravak prijeloma uz korištenje uređaja koji vrši pritisak kako bi prijelom ostao imobiliziran izvan tijela. Poznat kao okvir za fiksiranje, ovaj uređaj se postavlja u operacijsku salu, obično na pacijenta pod općom anestezijom, a može se ukloniti nakon što prijelom zacijeli. Instalaciju i upravljanje vanjskom fiksacijom obično nadzire ortopedski kirurg, medicinski specijalist koji se usredotočuje na njegu kostiju. Vrijeme cijeljenja kod pacijenata kojima je potrebna ovakva vrsta liječenja ovisi o prirodi prijeloma i općoj razini zdravlja pacijenta.
U postupku vanjske fiksacije, klinovi se postavljaju kroz kost na strateškim točkama kako bi se kirurgu omogućilo pričvršćivanje okvira. Okvir je podesiv tako da liječnik može stvoriti željenu razinu kompresije i napetosti. Može biti glomazan, jer strši izvan tijela, ali će učvrstiti kosti na mjestu preciznije od gipsa. Osim toga, nedostatak potrebe za trakcijom ili glomaznim gipsom može omogućiti pacijentu da brže postane pokretljiv, ubrzavajući vrijeme ozdravljenja i smanjujući rizik od atrofije, krvnih ugrušaka i drugih komplikacija produljene nepokretnosti.
Ovaj se postupak može preporučiti u slučajevima otvorenih prijeloma gdje bi gipsi i udlage zaklonili pristup ranama povezanim s prijelomom, što otežava pružanje odgovarajuće skrbi pacijentu. Ako postoji zabrinutost da gips neće adekvatno imobilizirati kost tijekom cijeljenja, također se može preporučiti vanjska fiksacija. Kirurzi procjenjuju svaki slučaj pojedinačno, uzimajući u obzir prirodu ozljede, povijest pacijenta i druge čimbenike prilikom odlučivanja o najboljem tretmanu.
Neki rizici povezani s vanjskom fiksacijom uključuju infekciju oko mjesta umetanja klinova, ozljede uzrokovane udarcima ili izvijanjem okvira i infekcije otvorenih rana oko prijeloma uzrokovane neadekvatnom njegom rane. Pacijentima se daju detaljne upute za njegu rana te će se savjetovati o najboljem načinu čišćenja i održavanja rane tijekom procesa cijeljenja. Također može biti potrebno prilagoditi odjeću i opremu poput ruksaka kako bi se prilagodio okviru za fiksiranje dok se pacijent oporavlja.
Kada se čini da je prijelom zacijelio, radit će se rendgenski snimak kako bi se potvrdilo zacjeljivanje, a vanjski okvir se može ukloniti. Neke igle mogu ostati unutar tijela. Mogu se trajno ostaviti na mjestu ili kasnije ukloniti u drugoj operaciji, ovisno o potrebama pacijenta i prirodi situacije.