Vanjska politika diktira kako će se država ponašati u odnosu na druge zemlje politički, društveno, ekonomski i vojno, a u nešto manjoj mjeri i kako će se ponašati prema nedržavnim akterima. Vanjska politika može biti poznata i kao politika međunarodnih odnosa ili jednostavno diplomacija. Čini se vjerojatnim da je vanjska politika, u nekom obliku, prisutna od ranih dana čovječanstva na ravnicama Afrike, kada su velika plemena vjerojatno s vremena na vrijeme stupala u interakciju bez upuštanja u sveopšti rat. Danas vanjskom politikom upravljaju ministri vanjskih poslova, veleposlanici i/ili državni tajnik (u SAD-u).
Iako je vanjska politika oduvijek bila važna, to je osobito istinito danas, kada zračni promet čini svijet manjim i međusobno povezanijim, a moćno oružje rizik od diplomatskog sloma čini još strašnijim. Mnogi mislioci na tom području nastanak moderne vanjske politike i državničkog duha stavljaju na kardinala Richelieua, državnika u Francuskoj ranog 17. stoljeća. Richelieu je postao poznat po konsolidaciji francuske moći, čime je Francuska postala među prvim velikim silama i sukobu s dinastijom Habsburg, koja je vladala i u Austriji i u Španjolskoj. Naredio je da se sruše svi dvorci manjeg plemstva i feudalaca, zbog čega je kraljevstvo Francuske postalo moćnije nego ikada prije.
400 godina od Richelieua obilježeno je intenzivnim vanjskopolitičkim interakcijama i pregovorima među najmoćnijim svjetskim nacijama, posebice onima u Europi, gdje je svjetska moć bila centralizirana sve do sredine 20. stoljeća, kada su nacije poput Amerike i Kine postale svoje. Važna prekretnica u vanjskoj politici i međunarodnim odnosima dogodila se 1919., kada je Prvi svjetski rat završio Versailleskim sporazumom (koji bi razljutio Nijemce zbog početka Drugog svjetskog rata) i kada je osnovano Liga naroda. Liga naroda bila je prva prava međunarodna organizacija zemalja i bila je preteča modernih Ujedinjenih naroda.
Danas se mnoge službene objave i vanjskopolitičke akcije kanaliziraju kroz Ujedinjene narode, koji više služe kao međunarodni forum nego bilo kakvo ujedinjeno političko tijelo. Postoje mnogi mislioci u vanjskoj politici koji ili podržavaju Ujedinjene narode, nazivajući to korakom ka ujedinjenijem i civiliziranijem svijetu, ili ga odbacuju, nazivajući ga beskorisnom šaradom. Najvažnije tijelo u Ujedinjenim narodima je Vijeće sigurnosti, odbor koji se sastoji od zemalja Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Rusije, Kine i Francuske. Ovu šminku su druge zemlje kritizirale kao samo predstavljanje pobjednika u Drugom svjetskom ratu, a ne kao odraz međunarodne volje. Ipak, Vijeće sigurnosti UN-a dobiva znatnu pozornost i tisak, i iako njegov utjecaj na događaje u svijetu nije neograničen, zasigurno je snažan.