Vanjska valjanost jedna je od mnogih vrsta valjanosti koju istraživači pokušavaju postići kako bi povećali točnost i minimizirali nedostatke svog istraživanja ili eksperimenta. Vanjska valjanost pojam je kojim znanstveni istraživači opisuju kolika je vjerojatnost da će se rezultati koje su dobili iz uzorka primjeniti na cijelu populaciju u različitim situacijama i vremenima. Znanstvenici nastoje postići visoku količinu vanjske valjanosti za svaki eksperiment, jer ako se rezultati eksperimenta ne primjenjuju na populaciju izvan skupine uzorka, tada eksperiment nije pronašao nikakve korisne rezultate koji bi se mogli koristiti za predviđanje budućnosti ishodi.
Primjer situacije u kojoj se mora procijeniti vanjska valjanost mogao bi biti u studiji koju je proveo kolegij psihologije na fakultetu u kojem se procjenjuje povezanost između sati koje studenti provode radeći na poslu i ocjena tih studenata. Možda se čini kao dobra ideja koristiti sve podatke učenika na satu psihologije, ili čak svih učenika uključenih u odjel psihologije, kako biste dobili brz i jednostavan uzorak za testiranje. To bi, međutim, štetilo vanjskoj valjanosti studije, jer pretpostavlja nekoliko stvari koje možda nisu istinite za opću populaciju. Na primjer, imaju li studenti psihologije iste radne i studijske navike kao studenti drugih smjerova? Osim toga, imaju li učenici te određene škole iste navike učenja kao učenici iz škola diljem zemlje ili svijeta?
Nažalost, budući da se veliki broj pokusa odvija u laboratorijskim uvjetima umjesto u svakodnevnom životu ispitanika, vanjsku valjanost može biti donekle teško postići. Obično bi istraživači koji provode studiju ili eksperiment saželi ono što vjeruju da su “prijetnje vanjskoj valjanosti” u svom pisanom izvješću o eksperimentu u pokušaju da objasne što je možda pošlo po zlu i što se može poboljšati u budućnosti kako bi dobiti višu razinu točnosti predviđanja. Na primjer, ako se subjektima istraživanja kaže da obavljaju zadatak pod nadzorom istraživača, mogli bi se ponašati i djelovati puno drugačije nego da su kod kuće s obitelji i drugim utjecajima koji ih okružuju. Ako studija to ne uzme u obzir, vanjska valjanost je manjkava i rezultati vjerojatno neće baš točno predvidjeti buduće ishode jer su pronađeni u posebnim okolnostima. Istraživači bi to trebali imati na umu i pokušati poboljšati buduće studije kako bi minimizirali razliku.