Varijanca portfelja je proces koji identificira stupanj rizika ili volatilnosti povezan s investicijskim portfeljem. Osnovna formula za izračun ove varijance usredotočuje se na odnos između onoga što je poznato kao varijanca povrata i kovarijance koja je povezana sa svakim od vrijednosnih papira koji se nalaze u portfelju, zajedno s postotkom ili dijelom portfelja koji svaki vrijednosni papir predstavlja. Ideja koja stoji iza varijacije portfelja je utvrditi da li trenutna kombinacija imovine koja se nalazi u portfelju generira povoljan ukupni povrat, dok se također procjenjuje učinak svakog vrijednosnog papira sadržanog u portfelju.
Kako bi se razumjelo kako se izračunava varijanca portfelja, potrebno je definirati što se podrazumijeva pod kovarijansom i varijancem povrata. Kovarijantnost je odnos koji postoji između dvije slučajne varijable; u slučaju procjene uspješnosti portfelja, to se odnosi na odnos između bilo koje dvije imovine koja se drži u portfelju. Varijanca povrata gleda na stopu povrata vrijednosnog papira u usporedbi s drugim vrijednosnim papirom unutar portfelja. Uzimajući u obzir oba ova elementa, postaje lakše identificirati kako svaka od vrijednosnih papira radi na povećanju vrijednosti portfelja ili kako specifična imovina zapravo inhibira proces rasta portfelja.
Odvojiti vrijeme za utvrđivanje stope varijance portfelja koja je prisutna u bilo kojem portfelju važno je iz dva razloga. Prvo, proces može pomoći investitoru u održavanju ravnoteže imovine unutar samog portfelja. To je bitno ako ulagač želi minimizirati utjecaj pada unutar određenog tržišta na portfelj. Održavanjem te ravnoteže moguće je da izdanja roba i obveznica nadoknade sve gubitke koji nastanu kada dionice kojima se trguje na određenom tržištu prolaze kroz neku vrstu privremenog pada.
Druga korist za određivanje varijance portfelja odnosi se na procjenu koliko dobro kratkotrajna imovina pomaže ulagaču da postigne svoje financijske ciljeve. U slučaju da se napredak prema tim ciljevima ne odvija onim tempom koji je izvorno predviđen, proces može pomoći investitoru da razvije plan za reviziju strukture portfelja. Plan može uključivati prodaju neke imovine uz stjecanje druge ili zadržavanje sve tekuće imovine uz dodavanje novih ulaganja u mješavinu. Povećanje varijance portfelja također može uključivati aktivnosti poput pomicanja sadržaja portfelja tako da ulaganja koja nisu dionice čine veći postotak ili udio ukupne vrijednosti portfelja.