Vaskularna propusnost definira sposobnost molekula da prođu kroz krvne žile i dođu do tkiva. Tanak sloj stanica koje čine žile, nazvan endotel, regulira veličinu molekula plina, hranjivih tvari i vode koje mogu prožimati tkivo. Na primjer, propusnost molekula kisika i ugljičnog dioksida omogućuje lak prolaz kroz endotel. Veće molekule, poput vode i tvari topljivih u vodi, ne mogu prodrijeti u zidove krvnih žila. Ove molekule se oslanjaju na sitne pore unutar uskih spojeva krvnih žila kako bi došle do tkiva.
Nekoliko čimbenika određuje molekularnu propusnost, što uključuje složene interakcije kemikalija u ljudskom tijelu. Znanstvenici su otkrili peptid identificiran kao faktor rasta vaskularnog endotela (VEGF) kao glavnu odrednicu vaskularne propusnosti. Djeluje putem dopamina, neurotransmitera u mozgu, kako bi blokirao ili omogućio molekulama da prianjaju na zidove krvnih žila.
VEGF je povezan s rakom jer može stimulirati stanične receptore i povećati vaskularnu propusnost stanica raka u tkivo i krvotok. Znanstvenici vjeruju da bi inhibicija ovog peptida mogla spriječiti širenje maligniteta putem krvi. Također može spriječiti nakupljanje tekućine oko srca, gdje dopamin također regulira propusnost tekućine u arterijama.
Studije na životinjama koje koriste određena antitijela pokazuju određenu kontrolu propusnosti kod raka debelog crijeva, mozga i dojke. Ovi testovi koristili su boju i magnetsku rezonancu (MRI) za mjerenje broja kancerogenih stanica koje su prešle krvnu/moždanu barijeru. Istraživači su postigli određeni uspjeh u promjeni kretanja stanica raka kroz zidove krvnih žila.
Studije o vaskularnoj propusnosti također su pomogle u razvoju lijekova koji mogu prijeći krvnu/moždanu barijeru za liječenje bolesti. Znanstvenici su u početku otkrili da je rušenje ove barijere otvorilo put drugim toksinima da uđu u krvotok. To je dovelo do otkrića kemoterapijskih sredstava koja su sposobna selektivno prijeći barijeru samo tamo gdje postoji tumor.
Primjena topline može povećati vaskularnu propusnost na mjestima tumora. Hipertermija povećava veličinu pora unutar krvnih žila koje hrane tumore, što bi moglo dopustiti da lijekovi osjetljivi na toplinu uđu u maligni tumor. Uz rak, povećanje vaskularne propusnosti lijekova moglo bi biti učinkovito u liječenju dijabetesa, artritisa i bolesti srca.