Ljudi koriste izraz “vatra i sumpor” kako bi dočarali grafičku sliku kazne koja čeka grešnike u paklu. Ovaj se izraz najčešće koristi u kršćanskoj tradiciji, upućujući na nekoliko odlomaka u Bibliji u kojima te stavke zauzimaju istaknuto mjesto, iako svi kršćani ne podržavaju ideju da Bog priprema grozne kazne za grešnike. Zapravo, neki ljudi izraz pežorativno koriste kako bi opisali određeni stil propovijedanja u kojem službenik govori o temi strašne kazne.
Vatra je prilično razumljiva, ali mnogi ljudi ne znaju što je “sumpor”. “Sumpor” je jednostavno zastarjeli izraz za sumpor, materijal koji se obično povezuje s vulkanima. Riječi dočaravaju sliku vulkana koji eruptira ili vatrenog pakla u kojem su grešnici podvrgnuti božanskom gnjevu. Sumporov značajni smrad često se povezuje s Đavlom u kršćanskim tradicijama, a Đavao se ponekad opisuje kao “smrdljiv na sumpor”, upućujući na ideju da živi u području gdje je sumpor široko rasprostranjen.
Knjiga Otkrivenja posebno sadrži brojne reference na vatru i sumpor. Bog ga slijeva na grješnike, lažni proroci se bacaju u njegova jezera, a “odvratni” ljudi, između ostalih, čekaju kaznu u “jezeru koje gori ognjem i sumporom”, prema Otkrivenju 21:8. Povijesno gledano, mnogi su kršćani tu ideju shvatili doslovno, vjerujući da je pakao stvarno mjesto i da će ljudi koji su zgriješili tamo izdržati fizičku kaznu.
Prijetnja vatrom i sumporom korištena je u pokušajima da se potaknu grešnici da poprave svoje zablude, a korištena je i kao alat za obraćenje, a neki misionari sugerirali su da bi neuspjeh obraćenja bio poput kupnje karte ravno u pakao. Moderni kršćani podijeljeni su oko koncepta pakla, a neki ga smatraju metaforičkim mjestom koje se posjećuje nakon smrti, dok se druge sekte drže ideje da se ljudi doslovno dovode u pakao ili raj nakon smrti. Činjenica da Zemljina kora pluta na moru magme sigurno je dala vjerodostojnost ideji da je pakao stvarno mjesto u prošlosti, a nedvojbeno su rani kršćani bili inspirirani nasilnim vulkanskim erupcijama kada su se borili da vizualiziraju pakao.
Propovjednici koji puno propovijedaju o prirodi grijeha, Božjem gnjevu i kazni ponekad su poznati kao “propovjednici vatre i sumpora” ili “propovjedaonice”. Baptisti su osobito poznati po svom vatrenom propovijedanju. Druge kršćanske sekte preferiraju manje terorizirajući pristup. Kvekeri, na primjer, radije raspravljaju o Božjoj ljubavi, nego o Njegovom gnjevu.