Vatreni trokut je ilustrativni model koji se koristi da pokaže koji su elementi potrebni za pokretanje i održavanje požara. Tri elementa koji čine trokut su toplina, gorivo i oksidans (obično kisik). Iako je ovaj model ponekad pomalo pojednostavljen, pomaže objasniti, na lako razumljiv način, kako se većina požara pokreće i održava.
Polazna točka bilo koje vatre i jedan kut trokuta je izvor goriva. Bez goriva nema tvari za izgaranje. Gotovo sve tvari na Zemlji mogu poslužiti kao izvor goriva ako su izložene dovoljno topline, ali najčešća su goriva klase A i B, kao što su drvo, papir, benzin i propan. Da bi se izvor goriva zapalio, moraju biti prisutne dvije stvari: dovoljno kisika za pokretanje i održavanje požara i ili određeni izvor paljenja ili dovoljno visoka temperatura okoline da zapali gorivo.
Nakon što je požar počeo, sve dok je prisutno dovoljno goriva i kisika, toplina koju stvara izvor goriva nastavlja proces izgaranja umjesto izvornog izvora paljenja. Samoodrživa priroda vatre je ono što je čini tako opasnom i teškom za gašenje. Kada požar izmakne kontroli, ponekad gašenje više nije moguće i mora se ostaviti da izgori sam. Zbog velike veličine šumskih požara, vatrogasci u divljim područjima često moraju posjeći ogromne komade drveća i očistiti velike količine šikara kako bi spriječili širenje požara, a time ovisno o požaru da bi sam ostao bez goriva.
Za gašenje zapaljenog požara potrebno je ukloniti barem jedan od elemenata požarnog trokuta. Postoje različite metode za gašenje različitih vrsta požara, ali najčešći način je oduzimanje kisika od požara pomoću aparata za gašenje požara. Većina aparata za gašenje požara raspršuje suhu kemikaliju, monoamonijev fosfat, koji se topi u kontaktu s izvorom goriva i prekida kisik gušenjem. Obično vidljivi narančasti i crveni plamenovi nisu izvor topline vatre već samo nusprodukt, što često izaziva zbrku kada netko pokušava ugasiti vatru. Mnogi ljudi griješe ciljajući vidljivi plamen, a ne stvarni izvor goriva kada pokušavaju ugasiti požar.