U osnovi postoje dva načina predstavljanja vizualnih podataka na računalu: putem točkica i putem geometrije. Metoda pomoću točaka, u kojoj se svakom pikselu kaže kamo treba ići, ponekad je poznata kao bitmap slika, a poznatija kao rasterska grafika. Metoda koja koristi geometrijske formule poznata je kao vektorska ili vektorizirana grafika.
Povijesno gledano, vektorizirane su slike često korištene jer su zahtijevale mnogo manje memorije od rasterskih slika. Većina najstarijih grafičkih računala koristila je grafiku koju su karakterizirali dugi lukovi, krugovi i drugi jednostavni geometrijski oblici, jer su se mogli prikazati sa samo nekoliko matematičkih redaka, umjesto detaljnim opisom gdje se svaki piksel trebao pojaviti. Kako su računala napredovala i memorija je postajala sve manji problem, vektorizirane slike postale su rjeđe korištene u većini aplikacija, gdje su ih zamijenile rasterske slike. No, vektorizirana grafika i dalje ostaje i doživljava nešto poput ponovnog porasta popularnosti iz više razloga.
Vektorizirane slike opisuju svaki aspekt svog oblika u terminima matematičke formule. Da biste vidjeli koliko to može biti korisno, zamislite jednostavan oblik, kao što je krug. U rasterskoj slici, krug širine 100 piksela morat će pohraniti gdje se nalazi svaki od piksela u tom području od 1,000 piksela. Kad bi netko zumirao tu sliku, počeo bi vidjeti pikselizaciju, jer je opisano samo tih 1,000 piksela.
Nasuprot tome, na vektoriziranoj slici, jednostavna matematička formula opisala bi polumjer kružnice i činjenicu da je to prava kružnica, a procesor bi mogao izračunati ostatak. Ne samo da je ovo puno manje informacija za rješavanje, nego ako bi netko zumirao sliku, ona bi i dalje imala glatku liniju, budući da bi procesor samo nastavio izračunavati luk kružnice. To omogućuje da se vektoriziranim slikama mnogo lakše manipulira – raste ili skuplja, uvija i savija – bez ikakvog izobličenja ili gubitka kvalitete. To također znači da će monitori veće razlučivosti prikazivati vektorizirane slike kao grafike veće razlučivosti, dok rasterska grafika ima postavljenu maksimalnu razlučivost na kojoj se može vidjeti, nakon koje točke nije vidljivo povećanje.
Vektorizirane slike obično se koriste u računalno potpomognutom dizajnu, u mnogim prikazanim slikama za filmske specijalne efekte i sve više za računalne animacije. Popularni Flash format koristi vektorizirane slike, dopuštajući mnogo veću razlučivost u mnogo manjim datotekama od tradicionalne rasterske grafike, što slike čini idealnim za internetske aplikacije i filmove.
Područje računalne inteligencije koje se stalno razvija je automatizirana pretvorba rastera u vektor. Mnogi programi pokušavaju automatizirati proces transformacije rasterske grafike – poput slike ili fotografije – u vektoriziranu verziju, kojom se onda može lakše manipulirati, a u mnogim slučajevima može biti puno manja po veličini datoteke. Mnogi programi za vektorsku sliku, kao što je Freehand, uključuju alat Trace koji automatizira ovaj proces, a postoji i niz specijaliziranih aplikacija, svaka sa svojim prednostima i nedostacima.