Vektorski monitor je vrsta računalnog monitora — a ponekad i zaslona videoigre — koji koristi laser za osvježavanje slike monitora nekoliko puta u sekundi. Iako se vektorski monitor ne smatra naprednim kao moderni monitori s tekućim kristalima (LCD), ovaj monitor obično nije pod utjecajem pikselizacije. To je zato što se prikazuju samo obrisi, pa se sve slike pretvaraju u vektore. Bilo je teško napraviti višebojne lasere kada je ovaj monitor prvi put korišten, tako da je ovaj monitor obično prikazivao samo jednu boju.
U ranim monitorima, slika na zaslonu bila je rezultat lasera koji je neprestano emitirao sliku na staklo zaslona. Uz vektorski monitor, ovaj laser bi prelazio preko ekrana nekoliko puta u sekundi kako bi osigurao da slika ne nestane. Laser je neprestano radio jer bi, ako bi preskočio fazu prijenosa, slika na ekranu počela blijedjeti i nestajati. Laser se kretao tako brzo da većina ljudi ne bi vidjela blijeđenje prije nego što se slika ponovno napuni.
Moderna računala, unatoč boljoj razlučivosti i živopisnijim bojama, mogu patiti od pikselizacije ako je slika na zaslonu slika niske razlučivosti. Dok vektorski monitor nije imao mnogo mogućnosti modernijih monitora, jedna prednost koju je imao bila je ta što na njega ovaj problem nije utjecao. Sve slike koje bi se pojavile na ekranu bile bi vrlo jasne, iako su slike obično bile jednostavne forme poput krugova ili trokuta.
Pikselizacija nije utjecala na vektorski monitor, jer je laser pretvorio sve slike u vektore. Točke vektora se spremaju umjesto njegovih piksela, tako da bi monitor lakše prikazao vektorsku sliku bez zamućenja ili drugih problema s prikazom. Istovremeno, ovaj monitor je mogao samo prikazivati i pamtiti točke, pa su mogućnosti prikaza bile slabije od modernijih monitora, jer većina vektora ne može biti naprednih oblika.
Kasnije verzije vektorskog monitora mogle su prikazati dvije ili više boja odjednom, ali većina tih monitora mogla je prikazati samo jednu boju. To je zbog stanja laserske tehnologije kada je ovaj monitor bio popularan. U početku je bilo teško napraviti laser s više od jedne boje koja se ne poništava tijekom prijenosa. Čak i kada je bilo moguće više boja, to nije bilo zbog lasera već zbog upotrebe fosfornih slojeva – od kojih je svaki prikazivao drugu boju – na monitoru.