Postoje različite definicije velike operacije i što čini razliku između velike i manje operacije. Općenito, veliki zahvat je svaka operacija u kojoj se pacijent mora staviti pod opću anesteziju i pružiti mu respiratornu pomoć jer ne može samostalno disati. Osim toga, veliki kirurški zahvat obično nosi određeni stupanj rizika za život pacijenta, ili mogućnost teške invalidnosti ako nešto pođe po zlu tijekom operacije.
Nekoliko drugih značajki može se koristiti za razlikovanje veće operacije od manje operacije. Na primjer, u velikom kirurškom zahvatu uključene su značajne resekcije ili promjene anatomije, kao u situacijama kada se organi uklanjaju ili zglobovi obnavljaju umjetnim dijelovima. Svaki prodor u tjelesnu šupljinu tretira se kao veliki kirurški zahvat, kao i opsežni ortopedski zahvati na ekstremitetima. Neurokirurgija se općenito smatra velikom zbog rizika za pacijenta, iako pacijenti nisu nužno pod općom anestezijom tijekom zahvata na mozgu.
Neki primjeri velikih kirurških zahvata uključuju zamjenu koljena, kardiovaskularnu kirurgiju i transplantaciju organa. Ovi zahvati nose određene rizike za pacijenta kao što su infekcija na mjestu operacije, krvarenje ili komplikacije od korištene opće anestezije. Kako bi se smanjila mogućnost komplikacija, veliki kirurški zahvat odvija se u sterilnoj operacijskoj sali gdje se promatraju vrlo precizni postupci kako bi se smanjio rizik od kontaminacije, a anesteziolog i liječnički tim nadziru pacijenta zbog bilo kakvih znakova nevolje.
Oporavak od velike operacije može potrajati nekoliko dana ili tjedana. U prvih nekoliko dana pacijent je često hospitaliziran kako bi se mogao nadzirati, a može se ponuditi i fizikalna terapija kako bi se pacijent aktivirao, što smanjuje rizik od komplikacija nakon operacije. Nakon što je pacijent pušten, on ili ona će možda morati nastaviti uzimati određene lijekove i pridržavati se mjera opreza tijekom razdoblja ozdravljenja.
Priprema za veliku operaciju također može biti opsežna. Pacijent se obično treba konzultirati s kirurgom kako bi razgovarao o zahvatu, vremenu oporavka i važnim uputama za njegu nakon toga, a on ili ona će morati proći niz testova kako bi potvrdili sposobnost za operaciju. U hitnoj operaciji gdje takve dugotrajne pripreme možda nisu opcija, kirurzi moraju upotrijebiti najbolju prosudbu kako bi donijeli odgovarajuće odluke za pacijente kojima je operacija kritično potrebna. Pacijent s abdominalnim krvarenjem, na primjer, možda neće moći potpisati obrasce za pristanak ili pregledati dokumentaciju vezanu uz operaciju koja bi bila potrebna za zaustavljanje krvarenja.