Neki znanstvenici smatraju da je Veliko pacifičko smeće pogrešan naziv za plutajuću hrpu smeća približne veličine Teksasa koja se može naći između Oregona i Havajskih otoka, jer sugerira da se epska količina smeća može upravljati. Kako god se zvalo, smeće predstavlja ekološku katastrofu za svjetske oceane i često se koristi za ilustraciju potrebe za politikom očuvanja koja uzima u obzir ocean. Kada je uzorkovana 2001. godine, dala je 6 funti (2.7 kilograma) plastike za 1 funtu (0.45 kilograma) planktona u vodi.
Smetlište je nastalo i nastavlja postojati zbog oceanskih struja. Zakrpa zapravo nije statična u položaju, ponekad se uvlači u kopnene mase koje su počele nalikovati odlagalištima otpada. Kreće se sa suptropskim vrtlogom sjevernog Pacifika, zonom visokog tlaka zraka koja tjera oceanske površinske struje da se kreću polagano u smjeru kazaljke na satu, stvarajući vrtlog koji usisava smeće iz drugih dijelova oceana u vrtlog. Zona visokog tlaka je izuzetno stabilna, jer je uzrokovana vrućim zrakom s ekvatora hlađenjem dok se kreće prema sjeveru. U svijetu postoji nekoliko takvih vrtloga, a tradicionalno ih izbjegavaju pomorci i ribari jer su lišeni vjetra i morskih organizama.
Tradicionalno izbjegavanje suptropskog vrtloga sjevernog Pacifika značilo je da je smeće koje se tamo polako skupljalo nagomilalo ogroman volumen do trenutka kada se počelo prepoznavati. Većina krhotina u Velikom pacifičkom otpadu napravljena je od plastike koja se ne biološki razgrađuje. Organski materijal i krhotine iz drugih izvora na kraju će se razbiti, ali plastika ne, iako se razbija na sve manje i manje komade. Greenpeace je procijenio da otprilike 10% plastike proizvedene svake godine u konačnici završi u ovom dijelu oceana.
Rizici za okoliš koji predstavlja Veliko pacifičko smeće su višestruki. Za početak, ovo područje podržava minimalan morski život, jer smetlište ograničava ograničeno područje vode u kojem fotosintetski organizmi mogu živjeti. Ostali morski životi, uključujući ptice, sisavce, ribe i meduze, također pate jer smatraju smeće hrana. Smeće također nosi skriveno opterećenje: masne toksine koji su se nakupili u plastici koja pluta na površini vode. Čini se da plastika apsorbira i koncentrira te toksine, koje nesvjesne životinje jedu.
Javna svijest o Velikom pacifičkom otpadu povećana je 2006. godine, kada su objavljeni brojni novinski članci na tu temu. Neki znanstvenici strahuju da bi povećano znanje o ovom problemu moglo doći prekasno, jer čišćenje može biti nemoguće. Pitanje naglašava rastući problem smeća u svjetskim oceanima, a nadamo se da će svijest potaknuti potrošače da smanje količinu smeća koje stvaraju, kao i potaknuti međunarodnu suradnju na rješavanju tog problema.