Verbalno razmišljanje odnosi se na to kako osoba radi s riječima kako bi dobila njihovo puno značenje. Dobra sposobnost u ovom području pokazuje se sposobnošću izvući razumne zaključke iz rečenica i odlomaka. Često uključeno u testove inteligentnog kvocijenta (IQ), verbalno se razmišljanje također očekuje u nekim situacijama zaposlenja kako bi se točno procijenile i interpretirale pisane informacije.
Na primjer, medicinski stručnjak koji čita tablicu s pacijentovim simptomima i/ili rezultatima laboratorijskih testova ne može jednostavno preskočiti zaključak o tome ima li on ili ona određeno stanje ili bolest. Sve informacije moraju se analizirati, a sve informacije koje nedostaju moraju se uzeti u obzir. Jedan od načina na koji testovi verbalnog zaključivanja pomažu u mjerenju sposobnosti ispitanika u određivanju najbolje logičke mogućnosti je da on ili ona navede riječ koja nedostaje. Na primjer, pitanje kao što je “udarac je nogama kao što je val ______” moglo bi imati izbor riječi između kojih se bira, kao što su prst, prsti, šaka, šake, ruka ili ruke.
Točan odgovor na gore navedeno, na temelju logičkog zaključivanja, je “ruke” jer su one najprikladnije za mahanje kao što su noge za udaranje. “Ruka” bi bila netočna jer je izbor u jednini koji bi odgovarao “nogi”, a ne množini “stopala”. “Prsti” su samo dio šake i odgovarali bi “prstima”, dok izbor “ruke” logično odgovara “nogama”.
Razumijevanje čitanja i kritičko razmišljanje neophodni su u verbalnom zaključivanju. Kako bi dobio točan odgovor na pitanje testa verbalnog zaključivanja, čitatelj mora razumjeti ne samo glavno značenje rečenice, već i detalje. Ovu vrstu zaključivanja ne treba miješati s verbalnom sposobnošću općenito, koja se također testira na IQ i strukovne sposobnosti.
Osim razumijevanja čitanja i zaključivanja, opće ispitivanje verbalnih sposobnosti uključuje i mehaniku jezika. Provjerava se pravilna struktura rečenice, pravopis, vokabular, interpunkcija i gramatika. Na primjer, ispitaniku se može dati odlomak teksta ne da analizira i tumači značenje, već radije da doda ispravnu interpunkciju. Druga uobičajena metoda koja se koristi u ovoj vrsti testiranja je navođenje različitih varijacija kako se riječ može činiti da ispitanik odabere točan pravopis. Ispitanici verbalnih sposobnosti također će morati pisati rečenice ili odlomke kako bi pokazali svoju upotrebu jezične mehanike kao što su gramatika, pravopis, interpunkcija i vokabular, iako će to možda morati učiniti i u kombinaciji s pitanjem dizajniranim za provjeru razumijevanja čitanja.