Nažalost, zlostavljanje djece i dalje je rasprostranjeno diljem svijeta unatoč naporima vladinih agencija i privatnih organizacija da spriječe zlostavljanje djece. Zlostavljanje djece može imati različite oblike, uključujući fizičko i seksualno zlostavljanje, zanemarivanje te emocionalno ili mentalno zlostavljanje. Emocionalno ili mentalno zlostavljanje često uključuje verbalno zlostavljanje djeteta u obliku pretjerane kritike, omalovažavanja i vrijeđanja djeteta. U većini jurisdikcija verbalno zlostavljanje djece može biti temelj za intervenciju države, pa čak i uklanjanje djeteta iz kućnog okruženja.
Kada mnogi ljudi razmišljaju o zlostavljanju djece, misle na očitije fizičko ili seksualno zlostavljanje koje djeca često trpe. Emocionalno ili mentalno zlostavljanje djece, međutim, može biti jednako štetno za dobrobit i razvoj djeteta. Emocionalno zlostavljanje može imati različite oblike, pri čemu je verbalno zlostavljanje djeteta jedan od najistaknutijih aspekata emocionalnog zlostavljanja.
Iako verbalno zlostavljanje djece može uključivati mnoge stvari, omalovažavanje je jedan od uobičajenih oblika verbalnog zlostavljanja. Omalovažavanje se događa kada odrasla osoba ili starije dijete čini da se dijete osjeća inferiornim ili nesposobnim. Ako se dijete osjeća nepoželjnim ili beznačajnim, onda se to može smatrati omalovažavanjem.
Pretjerana i nepotrebna kritika još je jedan oblik verbalnog zlostavljanja djeteta. Djeca općenito dobro reagiraju na pozitivno ohrabrenje i negativno na kritiku, baš kao i većina odraslih. Ako skrbnik stalno kritizira dijete, tada može biti ozbiljno pogođena djetetova samovrijednost i samopoštovanje. Kada je kritika stalna, može narasti do razine zlostavljanja djece.
Vrijeđanje djeteta nikada ne smije biti potrebno. Djeca su vrlo osjetljiva na mišljenja odraslih koji se brinu za njih i mogu biti emocionalno traumatizirana uvredama odraslih ili starije djece. Nije iznenađujuće da se vrijeđanje djeteta iz bilo kojeg razloga može smatrati emocionalnim zlostavljanjem.
Znakovi verbalnog zlostavljanja mogu biti suptilni, ili mogu biti očitiji, ovisno o dobi djeteta i obliku koji zlostavljanje ima. Kod male djece, povlačenje od drugih, nemogućnost interakcije s drugom djecom, problemi sa spavanjem ili problemi s treniranjem toaleta mogu biti znakovi verbalnog zlostavljanja. Kod starije djece česti su znakovi verbalnog zlostavljanja agresivno ponašanje, ponavljanje verbalnog zlostavljanja s drugom djecom ili samodestruktivno ponašanje.
Zahtjevi za prijavu zlostavljanja djece razlikuju se ovisno o jurisdikciji, a mogu ovisiti i o tome tko je osoba koja sumnja na zlostavljanje. U mnogim slučajevima, određeni stručnjaci kao što su liječnici i odgajatelji prema zakonu su obvezni prijaviti sumnju na zlostavljanje djece. Ako netko posumnja na zlostavljanje djece, verbalno ili na neki drugi način, to treba prijaviti lokalnim vlastima ili lokalnoj telefonskoj liniji za zlostavljanje djece ako postoji u tom području.