Veristički nadrealizam je stil nadrealističke umjetnosti koji je osmišljen da dočara svijet snova u bogatim detaljima. Jedan od poznatijih verističkih nadrealista bio je Salvador Dali, koji je slikao ukrašene scene satova koji se tope, fantastičnih stvorenja i drugih elemenata. Stil je često obilježen neobično verističkim, odnosno realističnim slikarstvom koje kao da uvlači gledatelja u svijet mašte koji nema veze sa stvarnošću.
Nadrealizam je započeo početkom dvadesetog stoljeća, a uključivao je književnost, umjetnost i performans. Nadrealisti su pokušavali prikazati nesvjesno, a gledatelje odvojiti od užasa suvremenog svijeta, čiji je primjer Prvi svjetski rat. Godine 1924. Andre Breton, jedan od osnivača nadrealističkog pokreta, opisao je umjetničku formu kao prikaz “konačne stvarnosti”. Breton je vjerovao da se dovođenjem nesvjesnog u umjetnost ljudi mogu potaknuti na razmišljanje i raspravu o svijetu oko sebe.
Nadrealizam se izražava u mnogim oblicima, a veristički nadrealizam jedan je od najpoznatijih. Ljudi koji ne proučavaju povijest umjetnosti još uvijek prepoznaju veristički nadrealizam, s njegovim osebujnim realističkim prikazom nestvarnih ili fantastičnih scena. Ova vrsta nadrealizma dovodi gledatelja licem u lice sa svijetom mašte slikara, a umjetnik nastoji ne filtrirati scenu kroz svoj svjesni um. To znači da gledatelj uistinu vidi snove umjetnika i može tumačiti djelo kako želi.
To je izrazita razlika u odnosu na druge vrste nadrealizma, koji se često filtriraju kroz svjesni um kako bi stvorili specifičnu strukturiranu sliku ili izazvali određenu misao. Umjetnik je djelo već interpretirao, te ga gledatelju predstavlja kao već završenu priču. Veristički nadrealizam omogućuje gledatelju da sam zamisli priču i da nazrije unutarnji svijet umjetnika.
Unutar verističkog nadrealizma postoje različiti slikarski i narativni stilovi. Neki umjetnici imaju fantastične crteže koji suprotstavljaju čudne objekte, ponekad u vrlo običnim okruženjima. Magritte je usavršio ovu vrstu nadrealizma, nudeći vrlo običan, oštar rad koji je ubacio predmete ili ideje koje su se jasno sukobljavale jedna s drugom. Magritteov rad nije često uključivao fantazijske kreacije, već je koristio svakodnevne stvari izvan konteksta. Ostali članovi ove škole otišli su u suprotnu krajnost i svojom umjetnošću stvarali potpuno imaginarne svjetove snova koji su spojili elemente fantazije i misticizma.