Vertikalni madracni šav jedan je od kirurških šavova koji se izvode za velike i duboke rane. Posebno je učinkovit u slučajevima kada se koža oko rubova ne može lako izvrnuti ili okrenuti prema van, a rana se ne može dobro zatvoriti. Na taj način sprječava zacjeljivanje rana na izokrenuti i utonuli način i stjecanje bilo kakve infekcije uslijed izlaganja. Također je uobičajeno koristiti ovu vrstu šava za zatvaranje rezova s kojih se kirurški uklanjaju velika tkiva ili tumori, kao što su slučajevi biopsija ili operacija raka.
Izraz “vertikalni madrac ubod” vjerojatnije se odnosi na ranu, a ne na sam ubod, jer se često izvodi kod okomitih ili uspravnih rana. Tehnika šava, međutim, zapravo je niz malih horizontalnih šavova izvedenih preko rane. Ne samo da ovaj pristup dobro zatvara rane, već također pomaže u smanjenju napetosti, sprječavajući daljnje rastezanje rane.
Proces izvođenja okomitog šava za madrac može se opisati kao “daleko-daleko-blizu” ili “duboko-duboko-plitko-plitko”. Prvi korak je umetanje igle i konca u kožu s jedne strane rane, obično oko .15 do .30 inča (4 do 8 mm) od rane. Sljedeći korak je provući iglu i konac ispod kože dok ne izađu na drugu stranu, na istoj udaljenosti od rane kao i početni “ugriz”. Ova dva daleka i duboka ugriza osiguravaju da će se dublja tkiva ispod kože spojiti i pravilno zacijeliti.
Nasuprot tome, bliski i plitki ugrizi su za epidermu, sprječavajući zacjeljivanje sloja prema unutra. Za ove ugrize, igla i konac se uvlače s površine kože na istoj strani kao i prethodni duboki ugriz. Ovaj put, udaljenost od rane bi trebala biti oko 03 do 07 inča (1 do 2 mm) od rane. Igla i konac izlaze s druge strane, a kirurg izvodi čvor kako bi učvrstio šav. Važno je da čvor nije ni previše labav ni prečvrst; rana se možda neće pravilno zatvoriti ako je čvor previše labav, a rana može formirati podignuti ožiljak ako je čvor previše čvrst.
Kako navodi Američka akademija obiteljskih liječnika (AAFP), vertikalni madrac šav je jedna od najučinkovitijih tehnika šivanja koja potiče izvrsnu everziju kože, kako za površinske tako i za dublje slojeve kože i tkiva. Često se izvodi na stražnjoj strani vrata, dlanu ili bilo kojem području koje je konkavno. Međutim, jedan nedostatak vertikalnog šava madracem je velika vjerojatnost stvaranja ožiljaka od “željeznice” duž obje strane rane, jer duboki ugrizi zadiru u dublje slojeve tkiva. Zbog toga se ovaj šav obično ne izvodi na licu.