Vezikoureteralni refluks (VUR) je urođena nepravilnost u formiranju mokraćovoda, koja uzrokuje povratni tok mokraće iz mokraćnog mjehura u bubrege. Ovaj povratni tok urina uzrokuje rast bakterija i rezultira infekcijama mokraćnog sustava (UTI), također poznatim kao infekcije mokraćnog mjehura. Normalno, urin teče od bubrega do mokraćnog mjehura kroz dugu, tanku cijev poznatu kao ureter. Ventil koji se otvara u jednom smjeru prolazi mokraću iz uretera u mjehur, a zatim izvan tijela. Često se dojenčad rađa s nezrelim mokraćovodima koji su prekratki, prolaze pod blagim kutom ili ulaze u mjehur na atipično mjesto, uzrokujući vezikoureteralni refluks.
Postoje dvije vrste vezikoureteralnog refluksa, od kojih je prvi primarni VUR. To se događa kada je zalistak na spoju mokraćovoda/mokraćnog mjehura oštećen ili nezreo pri rođenju. Zalistak ne radi tako što se ne zatvara na način na koji bi trebao, što dovodi do zadržavanja urina u mokraćovodu. Sekundarni VUR nastaje kada postoji blokada u mokraćnom sustavu, vjerojatno rezultat UTI koji uzrokuje oticanje mokraćovoda, blokirajući ga.
Posljedica neliječenog vezikoureteralnog refluksa mogu biti brojne UTI i oštećenje bubrega. Iz tog razloga, vezikoureteralni refluks je postao agresivno dijagnosticirano i liječeno stanje. Do jedne trećine dojenčadi i djece koja imaju UTI na kraju se dijagnosticira VUR. Srećom, velika većina djece s vezikoureteralnim refluksom izrasta iz stanja bez kasnijeg recidiva ili komplikacija.
Liječnik će provesti testove kako bi potvrdio vezikoureteralni refluks nakon što novorođenče ima svoj prvi UTI. Za starije dojenče do godinu dana pretrage će se naručiti nakon drugog napada UTI, a za starije dijete nakon treće ili četvrte infekcije. Iako postoje četiri testa koji su tipično dio dijagnoze, standard njege je ultrazvuk i cistouretrogram mokrenja (VCUG).
Ultrazvuk je obično prva pretraga. Može signalizirati prisutnost određenih abnormalnosti u sustavu mokraćnog sustava. Ovaj test, međutim, nije konačan.
S VCUG-om dijete se kateterizira i u mjehur se ubrizgava tekuća boja. Radi se RTG napunjenog mjehura i procesa mokrenja. Ovaj test pokazuje abnormalnosti mokraćnog mjehura i uretre te otkriva kako urin teče kroz sustav.
Intravenski pijelogram (IVP) je još jedan dijagnostički test koji se koristi za određivanje ima li dijete VUR. Ovaj test promatra mokraćni trakt kao cjeloviti sustav. Tekuća boja se ubrizgava u venu gdje teče u bubrege, zatim u mjehur. Ovaj test pomaže liječnicima da lociraju sve moguće prepreke na putu.
Drugi test je nuklearno skeniranje. U ovom testu radioaktivni materijali se ubrizgavaju u venu, a zatim se provode skeniranje kako bi se vidjelo kako tekućina teče kroz mokraćni trakt. Iako naziv zvuči zastrašujuće, ono izlaže djecu jednakom ili manjem zračenju nego tipično rendgensko snimanje. Stupanj vezikoureteralnog refluksa djeteta ocjenjuje se od jedan do pet, pri čemu je jedan najblaži refluks.
Nakon postavljanja dijagnoze, liječenje vezikoureteralnog refluksa usmjereno je na prevenciju budućih UTI-a i mogućeg oštećenja bubrega. Pedijatar može propisati nisku dozu profilaktičkih antibiotika koji se uzimaju na dnevnoj bazi otprilike šest do 12 mjeseci. Obično, godinu dana nakon dijagnoze, liječnik će ponoviti pretrage kako bi utvrdio je li dijete preraslo stanje.