Vezikularna lezija je mjehur na koži ili drugom organu. Trenje, opekline, izlaganje kemikalijama i infekcije mogu uzrokovati vezikularne lezije različitih oblika i veličina. Mjehur se s vremenom može sam povući ili može zahtijevati liječenje, ovisno o uzroku lezije. Bolesnici s velikim lezijama koje ne nestaju, povećavaju se u broju ili se čini da mijenjaju boju ili oblik trebaju posjetiti dermatologa ili liječnika radi procjene.
Klasična vezikularna lezija sastoji se od tankog mjehurića tekućine ispod kože. Lezija može pucketati ili pucati ako je velika, a pacijenti mogu osjetiti bol i nelagodu. Okolno područje može biti crveno i vruće, što ukazuje na upalu. Ako mjehurić pukne, iz njega će iscuriti bijela, bistra ili žuta tekućina i izložiti podložnu kožu. Prijevremena ruptura može izložiti pacijente riziku od infekcije jer koža ispod nije potpuno zacijeljena.
Trenje je čest uzrok vezikularne lezije. Ljudi koji razbijaju nove cipele ili koriste alate s kojima nisu upoznati mogu primijetiti nekoliko žuljeva na kraju dana. Opekline i izlaganje kemikalijama su još jedan uzrok. Važno je isprati kožu nakon ovakvih ozljeda i izbjegavati čupanje na svim lezijama koje se pojave, jer štite kožu dok zacjeljuje. Ako je mjehurić posebno velik ili bolan, liječnik ga može liječiti u sterilnim uvjetima kako bi se tekućina ispustila i pacijent se osjećao ugodnije.
Infekcije su još jedan vjerojatni uzrok, u kojem slučaju pacijentu je potrebno liječenje infekcije kako bi se problem riješio. Herpes virusi poput vodenih kozica i genitalnog herpesa obično su povezani s vezikularnim lezijama. Pacijenti također mogu razviti ovu vrstu lezije kao odgovor na infekcije drugim mikrobima poput parazita. Liječnik će morati pregledati leziju i provesti neke testove kako bi otkrio što se događa te propisati odgovarajući lijek za liječenje infekcije.
Upravljanje ovim stanjem može biti teško, jer pacijenti često žele birati ili grebati. Dostupni su lokalni pripravci koji ublažavaju svrbež i peckanje. Nekim pacijentima može pomoći umočiti se u kadu sa sodom bikarbonom kada svrbež postane jak. Previjanje je još jedna opcija, kao i nošenje rukavica kako biste spriječili branje. Branje može izložiti pacijente riziku od infekcije i ožiljaka. U slučaju mladih pacijenata koji ne razumiju zabrinutost, može pomoći da se ometaju kako bi se spriječilo grebanje.