Vibrafon, koji se naziva i vibra ili vibraharfa, je udaraljkaški instrument, jedan od idiofona. Idiofoni su instrumenti koji proizvode zvuk poput vibracije cijelog tijela instrumenta. Drugi primjeri idiofona su trokuti i činele.
Jedna skupina idiofona svira se batovima, a u tu skupinu spada i vibrafon. Ostali instrumenti s batom uključuju ksilofon, marimbu, glockenspiel, zvončiće ili cjevasta zvona, crotales ili antičke činele i čelične bubnjeve.
Kao i glockenspiel, vibrafon je skup metalnih šipki. To ga razlikuje od marimbe i ksilofona, koji oba imaju drvene šipke. Vibrafon se također razlikuje po tome što ima vibrato ili tremolo koji proizvodi niz električnih ventilatora na vrhu njegovih rezonatorskih cijevi. Brzina motora kontrolira brzinu vibrata. Kao što ste možda shvatili, ova značajka vibrato izvor je naziva vibrafon.
Tipični vibrafon ima raspon od tri oktave koji počinje na F ispod srednjeg C, raspon od dvije i pol oktave koji počinje na srednjem C, ili raspon od tri i pol oktave koji počinje na F ispod srednjeg C. Trake vibrafona su raspoređeni s najnižim visinama s lijeve strane igrača.
Na vibrafonu se obično svira s raznim batovima. Koriste se batovi od tvrdog i srednjeg korda, kao i gumeni batovi. Za mekane prolaze mogu se koristiti čekići za pređu, a glisando na vibrafonu se može učinkovito prikazati žičanim četkama.
Dvije manje uobičajene tehnike vibrafona su sljedeće: mrtvo udaranje ili mrtvo prianjanje odnosi se na udaranje po šipki vibrafona i ostavljanje malja tamo da leži, tj. ne podiže ga odmah kako bi šipka mogla vibrirati. Rezultat je prigušeni staccato. Druga tehnika je sviranje kraja vibrafonskih šipki gudalom za violončelo ili kontrabas.
Vibrafon je uključen u jazz, bend i orkestralne sastave, a koristi se i za back up i za solo sviranje. Poznati svirači vibrafona su Roy Ayers, Milt Jackson, Gary Burton, Red Norvo, Cal Tjader i Lionel Hampton.