Porez, koji se ponekad naziva i porezom na grijeh, kolokvijalni je naziv za porez na raskoš, koji se naplaćuje na predmete koji se smatraju nemoralnim luksuzom. Svrha poreza na poroke može biti dvostruka; često se koristi za financiranje posebnog projekta i obeshrabruje potrošnju ciljanog “poroka”. Neki uobičajeni primjeri poroka koji se mogu oporezovati su cigarete, alkohol i kockanje.
U nekim slučajevima, prihodi prikupljeni od poreza na poroke koriste se za financiranje programa koji se odnose na oporezovanu stavku ili ponašanje. Na primjer, porez na duhan može se koristiti za financiranje javnih obrazovnih programa protiv duhana ili za liječenje bolesti povezanih s duhanom. Na taj način porez na porok služi za suzbijanje nekih društvenih bolesti koje proizlaze iz “poroka”.
U drugim slučajevima, prihodi od oporezivanja koriste se za dobrobit zajednice na druge načine, koji nisu nužno povezani s oporezovanim artiklom. Grad može koristiti porez na poroke za financiranje izgradnje nove škole ili stadiona, na primjer. Neki tvrde da grad u kojem se velika populacija odaje određenom poroku, kao što je fakultetski grad u kojem je žestoko opijanje, može imati koristi od poreza na poroke jer zahtijeva povećano održavanje grada i provođenje zakona.
Relativno nova ideja za porez na poroke, koja se tek treba implementirati, je takozvani “porez na masnoću” na nezdrave grickalice. Ovaj hipotetski porez, koji je odobrila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), koristit će se za subvencioniranje zdravije hrane, čineći je dostupnom širem krugu ljudi, kao i za educiranje javnosti o važnosti njihovog izbora hrane. Ovo ilustrira glavnu ideju iza poreza na poroke: u slobodnom društvu ljudi mogu odlučiti sudjelovati u legalnim aktivnostima koje mogu negativno utjecati na širu zajednicu, ali porez na grijeh osigurava da društvo također ima koristi od njihovih izbora.