Video dokaz je bilo koji oblik video zapisa koji se koristi kao dopušteni dokaz na sudu. Može se snimiti na video kućni sustav (VHS) ili u digitalnom formatu. Došlo je do porasta korištenja obje vrste videa kao dokaza u sudskim predmetima. To je dovelo do rasprava o njegovoj pravilnoj upotrebi.
Video dokazi mogu doći u mnogo različitih formata. Najčešće se kao dokaz zločina na javnom mjestu koristi VHS video snimak sa sigurnosne kamere. Također je došlo do porasta korištenja video zapisa snimljenih digitalnim kamerama kao dokaza tijekom sudskih suđenja. S porastom ručnih video uređaja, amateri koji su se nenamjerno našli na mjestu zločina mogu snimiti ono što se dogodilo na telefone, digitalne kamere ili prijenosna računala. Ponekad ti videozapisi završe na javnim stranicama.
Da bi bili prihvatljivi na sudu, videodokazi moraju proći strogu proceduru postupanja. Ime onoga tko se bavi dokazima je katalogizirano, a video je pohranjen na mjestu s kontroliranom klimom – kako bi se osiguralo da se ni na koji način ne mijenja. Ako se ne poštuje postupak postupanja, video traka se može smatrati nedopuštenim dokazom, čak i ako je relevantna za slučaj.
Slike snimljene sigurnosnom kamerom ili mobilnim telefonom često su zrnaste. To otežava izvlačenje čvrstih zaključaka iz dokaza na video snimci. Kao odgovor na ovaj problem, video dokazi mogu se poslati u kriminalistički laboratorij, gdje licencirani tehničari koriste softver za filtriranje “buke” i dobivanje jasne slike.
Kako softver za uređivanje videa postaje sve rašireniji, pojavila se zabrinutost oko istinske pouzdanosti video dokaza. Mnoge sigurnosne kamere umetnu kod u video kadar po kadar, tako da ako se neki ukloni ili ponovno izreže, odmah će biti očito da brojevi koda nisu sinkronizirani. Nakon zapljene, videozapis će se također zadržati u načinu rada samo za pisanje ili će mu se ukloniti gumb za snimanje tako da se ne može obrisati ili snimiti.
Zastupnici često raspravljaju o psihološkom učinku korištenja video dokaza. Vizualne slike smatraju se najuvjerljivijim dokazima u predmetu, ali ipak govore samo jedan aspekt priče. Ako videozapis nema zvuk ili je snimljen pod kutom, možda neće biti točan prikaz onoga što se zapravo dogodilo – ali može potaknuti porotu da donese odluku.