Redatelji, filmski i televizijski producenti koriste video kinematografiju kako bi prenijeli značenje, ideje i kreativne izraze na ekranu. Kinematografija može koristiti određene efekte kako bi gledatelja postavila u cipele jednog od likova. Ovo područje uključuje korištenje rasvjete, kutova kamere, pokreta, specijalnih efekata i tematskog kontinuiteta. Filmska industrija smatra da je video kinematografija kreativna umjetnička forma i često prepoznaje ono što smatra iznimnim prikazima kinematografske tehnike.
Video kinematografija je zapravo kreativan proces koji uključuje razne vizualne slike i efekte. Kontinuitet slike jedan je od najčešće korištenih efekata u televizijskim emisijama i filmovima. Slične slike mogu se prikazati na kraju i početku dvije odvojene, uzastopne scene kako bi se povezao tijek priče za gledatelja. Na primjer, jedna scena može završiti krupnim planom gorenja dimnjaka u tvornici, a sljedeća scena može započeti snimkom iz krupnog plana oblaka dima koji isparava iz parnog stroja vlaka.
Rasvjeta je uobičajena tehnika u video kinematografiji. Snimatelj može odlučiti koristiti tamnije slike i sjene kako bi odražavao emocije likova ili kontekst scene. Sjenčanje i svjetlina ponekad se koriste za stvaranje jedinstvenog izgleda ili vizualno repliciranje okruženja i postavke skripte. Neki filmaši koriste prirodnu rasvjetu kako bi prenijeli ideju stvarnosti ili neholivudski osjećaj.
Osvjetljenje između scena može se mijenjati kako film napreduje kako bi se prenijele promjene u emocijama i perspektivi karaktera. Druga metoda koja se koristi u video kinematografiji za prenošenje perspektive različitih likova su pokreti kamere. Pomicanje, koje pomiče kameru u ravnoj, vodoravnoj liniji, može se koristiti da se gledatelj stavi u cipele lika koji skenira svoju okolinu. Kamera postaje oči određenih likova ili se pomiče kako bi istaknula ključne vrhunce u scenariju.
Objektivi kamere također se mogu koristiti za podešavanje fokusa, dubine te širine i visine slike. Leća može biti zamagljena kako bi vizualno predstavila ideju lika koji se probudio, zadobio ozljedu ili imao nedostatak vida. Scene se mogu snimati iz duge ili kratke perspektive, dajući publici pogled na cjelokupno okruženje likova ili samo njegov dio. Snimke lica ili fizičkog dijela tijela lika izbliza mogu se koristiti za dupliciranje vizualnog fokusa drugog lika.
Osim što prikazuje perspektive likova u filmu ili televizijskoj emisiji, video kinematografija može smjestiti nekoliko slika u montažu. Niz slika obično prenosi ideju ili pojavu, kao što je protok vremena. Koristi se za komuniciranje te ideje u jednoj ili dvije scene umjesto da se koncept razvlači kroz cijeli scenarij.