Videoobjava vijesti (VNR), također poznata kao B-roll ili lažne vijesti, pažljivo je uređen i upakiran oblik objave javnog servisa koji se dostavlja lokalnim medijima za emitiranje. U teoriji, sadržaj video vijesti ne smije se miješati s autentičnim snimkama vijesti, ali u stvarnosti, brojni mediji ne objavljuju odricanje od odgovornosti u vezi s izvorom snimke VNR-a. Ova praksa je posljednjih godina postala vrlo kontroverzna, budući da proizvođači mnogih paketa video vijesti uključuju i neki oblik plaćanja vremena za emitiranje.
Tipično video objavu vijesti proizvodi se slično kao autentična vijest, s profesionalnim voditeljem intervjua ili voditeljem, stručnim gostima, grafikama, ljestvicama, pa čak i zvučnim zapisima i svjedočanstvima ‘čovjeka na ulici’. Međutim, voditelj intervjua u video priopćenju može biti profesionalni glumac ili stručnjaci mogu raditi za tvrtku koja proizvodi video vijesti ili za proizvođača samog proizvoda. Čak i ako video vijesti koriste samo nepovezane stručnjake ili objektivne izvjestitelje, činjenica da određena korporacija ili agencija plaća proizvodnju VNR-a često stvara zabrinutost zbog objektivnosti.
Jedna od prvih industrija koje su koristile video vijesti bile su farmaceutske tvrtke. Umjesto održavanja tiskovne konferencije za najavu novog liječenja lijekom, farmaceutska tvrtka može odlučiti proizvesti video vijesti koje će sadržavati vlastite snimke ispitivanja lijekova, mišljenja stručnjaka i svjedočanstva pacijenata i liječnika. Ova se snimka zatim pakira kao legitimna vijest i šalje pojedinim televizijskim postajama. Uprava postaje može odabrati emitirati cjelokupno video vijesti, koristiti montirane dijelove kako bi pojačala priču koju je sama izradila ili elektronički umetnuti lokalnog izvjestitelja kao ‘intervjuera’.
Osim farmaceutske industrije, brojne druge industrije koriste video vijesti za najavu ili promociju nove linije proizvoda. Poznato je da proizvođači automobila, izdavačke kuće i tvrtke opreme za fitness proizvode VNR-ove za samopromociju. Čak i neprofitne vladine agencije koriste video objave za vijesti kako bi pružile snimke novog programa na djelu ili kako bi podigle svijest javnosti o nadolazećem pitanju. Korištenje ove snimke od strane pojedinih postaja potpuno je legitimno, sve dok postaja identificira izvor slika ili informacija kao video vijesti, a ne kao snimke koje je snimio priznati fotoreporter.
Neke lokalne postaje protive se ovom zahtjevu potpunog otkrivanja, a brojni proizvođači video vijesti odbijaju dodati bilo kakvo odricanje od odgovornosti na samu snimku. Velik dio snimaka koji se nalaze u video priopćenju smatra se dioničkim ili b-roll snimkama, kao što je policajac koji zaustavlja osumnjičene pijane vozače ili laboratorijski tehničar koji priprema uzorke za testiranje. Snimanje sličnih snimaka u kući bilo bi dugotrajno i skupo, pogotovo kada su proračuni za produkciju već napeti. Video priopćenje vijesti omogućuje producentima vijesti da popune sat vremena emitiranja bez potrebe za angažiranjem dodatnih kamermana ili lokalnih reportera.
Čini se da se polemika oko video vijesti usredotočuje na predstavljanje materijala kao legitimne vijesti. Pretpostavka je da tvrtka neće proći kroz troškove proizvodnje i distribucije video vijesti koje bi bile neugodne za njihov proizvod ili uslugu. Bilo bi malo prilike da novinar ospori činjenice ili predstavi intervjue kritičara. Ako snimku stvorenu u video priopćenju za vijesti ne identificira odricanje od odgovornosti, gledatelji mogu pobrkati stavke ‘lažnih vijesti’ s činjeničnim, objektivnim izvješćima.